Nakon paranja ušiju i osvajanja srca, te ostavljanja znoja na glavnoj bini osvanuo je drugi dan festivala, koji je za posjetioca najteže isplanirati, ni tamo ni ovamo. Mamurluk od prethodne noći, a želja da se žurka nastavi djeluje na čovjeka i iscrpljujuce i ushićujuće.
Ipak iscimao sam se i odslušao sve ono što je donijela mala bina. A donijela je baš puno. I po pričama drugih i onome što sam taj dan uspio da vidim, ova bina je zasluživala mnogo više ljudi, jer su bendovi bili mnogo kvalitetni. Zbog kiše koja je padala prethodni dan bilo je prekida programa. Ovaj put je moglo isto da se desi ali srećom nije, palo je samo nekoliko kapi. Zato preporuka organizatoru koji je ove godine mislio na sve, da od sledeće i mala bina bude pokrivena. Dok se krckao kotlic odslušao sam nastup prvog benda tog dana sa distance. Zovu se Spank i došli su iz Makedonije. Mnogo dobar melodic, hard core band, koji je odsvirao profesionalno, a njihova svirka mi je podstakla moždane celije da ih uporedim sa NOFX, Propagandhi, I tako nekim bendovima melodic punk usmjerenja. Ok, ja zadovoljan, a vidim pomalo i gužve ispred bine. Što u mamurnim „jutarnjim” časovima je više nego dovoljno. Obrade Louis Armstronga i 4 non Blondes su zaintrigirale publiku dodatno, pa je taj bend ujedno i izveo prvi bis na malom stejdžu. Nakon što sisački bend pištolj na gumene metke i pored par dobrih stvari i zaista uigrane ekipe nije uspio animirati publiku, morao sam otići da odslušam drugare Pogon BGD. Ljudi su ostavili sjajan utisak na posjetioce, svojom himničnom pank, oi, svirkom i podsjetili nas da smo svi isti pod oi! nebom, bez obzira na boju, naciju i pripadnost. Takođe su napravili par opaski za “one koji nam ne daju da budemo braća”, i za stanje u kojem se sve zemlje nalaze. Još jedan bend koji je mogao na glavnu binu, međutim, lično više volim intimnije pank svirke. I naravno još jedan bend koji je zaslužio više publike. Poslije toga su nastupili Sharks, Snakes and Planes. Odlični sastav za koji su Nikšićani već čuli putem Jelen Top 10 i tamo predstavljene pjesme „Crni gnoj” su stvarno zaintrigirali najveći broj ljudi, pa ne čudi što se druženje sa njima nastavilo i u kampu uz neizbježni pasulj i pivo svih kalibara. Ni momci nijesu krili oduševljenje prijemom. A ni iznenađenje ovakvim prijemom. Nakon toga bend koji sam najviše iščekivao i koji me svaki put sve više oduševi – Ludak u razvoju. Povratnici u Nikšić i jedan od onih bendova koji se komotno može nazvati domaćim. E ovo je bend koji je zaista mogao na glavnu binu. Brzo, energično, melodično, LUR kao i mnogo puta do sad oduševljava svojom svirkom. Vrijeme je proletjelo kada je LUR svirao, a čuli smo presjek prva dva albuma uz nezaobilaznu “Ludak u razvoju” za kraj. Čisti profesionalizam i bend koji je stasao u pravi festivalski. Uz umor od svirke, preskočio sam bend Skroz koji zaista ne slušam, a činiilo se da je takvih slučajeva bilo još dosta. Što se tiče glavne bine, ovo je jedini bend koji je već gostovao u gradu pod Trebjesom, no kako čuh od onih koji su ih ispratili – sve je to bilo zanimljivo, ali… A onda krš i lom za nekih par stotinja duša ispred bine. Postolar Tripper je nešto najbolje što sam vidio ovog dana. Razigrani i raspjevani Zadrani su i pored ogromne kilometraže koju su prešli izgledali toliko svježe, da je bilo neminovno da nijhova harizma i energija na svakoj novoj pjesmi privuče još po par desetina ljudi ispred prašinom okupane bine. Dodatni plus je što su momci uspjevali na gotovo svakoj pjesmi rapjevati i publiku na čijim licima se vidjelo (čast rijetkim izuzecima) da nemaju blage veze sa tekstom. Onaj ko je ikada nastupao pred nepoznatom publikom zna koliko je ovo zahtjevan posao. Fizički! Međutim Postolarima je to bilo isuviše lako. Dodatno su raskravili sa obradom Neše Leptira – Nataša, a onda u velikom stilu završili sa „Marijanom” i „Brate brate gospođo”. Zaista najpozitivnije iznenađenje cijelog festa. A izgleda da je bilo i obratno. Nedugo nakon završene svirke, Postolari su se zahvalili riječima: “HVALA CRNA GORA!!!!!!! Kakav trip ste nam priredili, dubok naklon do poda! Jedan od najboljih provoda i koncerata IKAD!!! Davili smo Azru, a s LET3 smo docekali svitanje u besciljnom tumaranju po Niksicu, kakva ekipa, zaaaakon! Hvala jos jednom svima vama sa slike, oborili ste nas s nogu. Viva Montenegro!!!” Obojeni program, gle čuda, provodim sa članovima benda LUR, i pivom koje pristiže sa svih strana. U priči sa Lurovcima letimično pogledujem na binu sa koje Kebra, sada već prepoznatljivim glasom čita tekstove sa papira I tako oduševljava nikšićku publiku, u tim trenucima zanimljivije mi je bilo da pričam i pijem pivo. Mada, po onima zbog kojih je Program i doveden na Lake, vidim da su ispunili očekivanja. Onda je krenulo bum, tras. Prestani da mrziš, Betmen, Neukusu treba reci ne i ostale pjesme učinile su da više budem u vazduhu nego na zemlji. Svjetski bend, svjetski zvuk, svjetska energija, svjetski muzičari. Pravi pogodak. Zamjerki naravno nije nedostajalo. Đe je Buka, đe je Zeleni zub i tako u nedogled. Uz veliku dozu poštovanja očekivao sam Pozdrav Azri. Ne znam šta da kažem. Hitovi, zadovoljna raja, drugi Džoni. Azra je bend sa ogromnom diskografijom i žao mi je što to moram da konstatujem, ali za mene je ovo lošiji dio, ali ako je za utjehu, još jedan dio istorije muzike sa ovih prostora smo čuli i vidjeli. Zadovoljan bend, zadovoljna publika, ok. Onda bez sumnje bend koji je zapalio noć. Riječki Let 3 je odvalio sve prisutne. Fenomenalan zvuk, raspoloženi bend i sjajna konverzacija sa publikom, stavlja Let 3 za kandidata najboljeg benda. Mnogi koji su čuli pjesme, Dijete u vremenu, Kontinentio, Profesor Jakov, Rijecke, a da nijesu znali o kome se radi, sad znaju da ovaj bend ima više hitova nego neke zvijezde koje se ne skidaju sa ekrana.Kurcem u čelo što bi rekli Riječani. I po njima se vidjelo da su dobili više nego su očekivali od jednog festa u onoj tamo zemlji u koju, eto i oni dođoše nakon dvije i kusur decenije. Let 3 su postali legende hrvatske rok scene, što se zaista i osjeća u njihovom sviranju. Tako se završila druga noć. I dan. Kada se sve sabere i oduzme, sa bina se moglo čuti dosta kvaliteta i odrediti kome je gdje mjesto trenutno. Dosta miksa žanrova i zvukova, koji su nas ubjedili u neosporan kvalitet nekada jedinstvene ex yu rok scene.