Nema šta! Trešti DLM sa malog ekrana. Festival na Krupcu ne da mira ni domaćicama u prijepodnevnim satima, naravno i u live prenosu. Za svaku pohvalu. A imalo se šta i snimiti. Svi oni koji su sa skepsom ispratili ovogodišnji odabir muzičkih gostiju na Jezeru, sinoć su ostali razoružani. Vjerovatno je i pomjeranje satnice za par sati učinilo svoje.
Od nastupa Sixpacka, pa sve do Goriborovog tripoznog zatvaranja mejn stejdža, sve je bilo kako se samo poželjeti može, a centralni ugođaj uz DLM, Gobline i Hladno pivo je jedan od onih momenata koji će se pamtiti i nakon sledećih deset festivala.
Stejdž su, možda nezasluženo otvorili „staronikšićani” Sixpack. Ovo se nažalost ispostavilo tačnim tek na sledećem nastupu. Iako odlični – Neozbiljni pesimisti nijesu uspjeli puno razdrmati publiku. Razlog ovome treba tražiti u nedovoljnoj upućenosti ljudi u njihov rad. No, takvih momenata će biti i ubuduće. Ipak, vidjelo se po ljudima koji su se vrlo brzo nakrcali ispred bine da im je milionito preslušavanje Sixpackovih „Paramparčad”, „Makovi”… bilo dovoljno – za sada.
Već od Pesimista, na glavnoj bini su se ređali novajlije u gradu piva i čelika. Tužno je konstatovati da svi ovi bendovi, koji žare i pale regionom minimum 25 godina, u ovaj grad dolaze tek sada. No, valjda upravo zbog toga su se dodatno potrudili. Upoređujući nastupe sa Lake i nekih nedavnih iz regiona, da se primijetiti razlika. Nije nedostajalo u ova tri akta ni malo dobre patetike. Što se tiče DLM-a u pitanju je, što bi rekao Branko Micev – subjektivni osjećaj. Dok su „đeca loših uličara” kako preniješe fejsbuk i mediji komentar jednog milicajca, u nekoliko navrata pohodili podgoričke klubove Holivud, Debela Berta i Paradiso sredinom devedesetih, sa sve Siljom i Žikom, ova izmijenjena postava, ne da nije lošija od prethodne, već su sa jedinom novom pjesmom koju su izveli „Flora i fauna” pokazali da će se o njima još dosta slušati. Da su možda umjesto ne baš najbolje prihvaćenih „Balada o Ćutanu Jećmenici” i prearanžirane „Palidrvce” odsvirali ultra hitove „Ljubomora” i „Let There be Rock” to bi bilo baš TO.
Simpatičnu dozu patetike načeli su Goblini u onom što će Golub kasnije nazvati izmirenjem sa gradom u koji dolaze drugi put, a sviraju premijerno. Kada se desila ta neslavna crnogorska gitarijada pred cijelih 30 plus ljudi, Goblini su sjedjeli u holu gradskog hotela, čekajući bilo kakvu vijest od organizatora. Na kraju ni svirke ni para, što je ostavilo priličnu dozu gorčine na oba kraja. U međuperiodu, Goblini su se u Crnoj Gori pojavili jedino preko našeg portala prije par godina u odličnom intervjuu koji nam je pojasnio dosta o Golubovim humanitarnim aktivnostima i planovima za budućnost ove grupe. Momci su pošto su sve prisutne ubili u glavu direktom u vidu „Daleki put”, prošetali kroz sve kutove njihove bogate diskografije, a dali i preview onoga što nas tek očekuje. Treba li pominjati da su pomenuta pjesma, „Anja, volim te” i „U magnovenju” ostavile najjači utisak. Ako nijesam nešto preskočio, nepravedno je sa repertoara izostala „Ne trebam nikome”. No, neko drugi će naći neku drugu falinku njihovoj set listi, pa ne treba cjepidlačiti. Goblini su jednom svirkom nadomjestili sve što smo propuštali u prethodnih dvadesetak godina, a nešto mi govori da ćemo ih uskoro vidjeti u nekom od klubova.
Šta treba pričati o zvijezdama prve večeri. Šaren repertoar taman koliko treba i nastavak pozitivne patetike kroz kratki omaž Miladinu Šobiću u vidu odlične „Jednim osmijehom” i dva stiha Šobićeve „Marije” koja je kako reče Kekin bila inspiracija za ovu himnu Hladno piva. Začudo, i nove stvari koje su pankeri sa Gajnice vješto umotavali u setove starih provjerenih numera su našle odličan prijem. Pjesma „Može” je očigledno već našla svoje mjesto u standardnom setu Piva, ali i u srcima svih njihovih fanova. Osim gotovo cijelog „Šamara” i „Knjige žalbi”, te „Ezoterijom” i još numerom ili dvije sa poslednjeg albuma, hrvatski pankeri su izmasirali prisutne i sa nekim zaboravljenim hitovima poput „Šank” i „Debeli”. Naravno bez „Trening za umirenje”, „Pjevajte nešto ljubavno” to ne bi bilo to. Svaka čast. Treba li pominjati „Supermena”, „Šamar” i „Pitala si me”?!
Savršeno vrijeme za savršeni Goribor. Ko je umoran išao je kući, a takvih je bilo prilično, kome se slušao odličan bend gužvao se na ogradi ispred glavne bine. A njih je takođe bilo mnogo. Još jedan debitant pred domaćom publikom je odradio odličan nastup. St-ovi tripovi i odlična muzička zavjesa su i pored razumljivo lošijeg odziva publike su audio vizuelno bili prava mjera za jedan ovakav festival. Tajming njihovog nastupa, iako samo za najupornije, je takođe bio nešto što se odlično poklopilo.
Riječ dvije, o jako zanimljivoj maloj bini. Proširena i nabudžena u odnosu na prošlogodišnju, ugostila je pet šarenolikih bendova. Od njih pet, jedan je zaista zabavio sve prisutne, koji su se, bez pretjerivanja u zavidnom broju nagurali ispred malog stejdža. U pitanju je trio Mikrokozma, koji su obradama Azre i ostalih provjerenih aduta, te sa svojih par autorskih izmamili aplauz od svih. Ne zato što su igrali na sigurne karte, već što su muzički možda i najkvalitetniji sastav koji je nastupio na obje bine prve večeri Lake-a. Svakako da su godine iskustva sviranja kroz razne crnogorske bendove odradile svoje, ali ovakvo prženje niko nije očekivao, a nije da prisutni nijesu znali šta da očekuju. Posebne pohvale odličnom gitaristi. A u ostatku programa dva jako zanimljiva benda. Klinci koji su otvorili ovogodišnji festival na Krupcu, Beer & Steel su iznenadili jednako koliko i Mikrokozma. Kuražna set lista sa naslovima poput „Stairway to Heaven” je izazov i za mnogo starije, a ne momke ispod dvadeset godina. Između Motorheada, Zeppelina i Billy Idola provukli su i par autorskih hard rok stvari i tako najavili album koji će tek da se snima. Najharizmatičniji bend svakako su bili veseli Trebinjci. U izmijenjenoj postavi odsvirali su set autorskih stvari, uz repeticiju „Jelene”. Uprkos ljetnjem pljusku koji je prijetio da pokvari sve, hercegovci su u pravom pank maniru završili svojih sat vremena na maloj bini. Osim ovih sastava, binom su prošli i Hipotalamus i Happy Hour.
Da vidimo može li drugi dan da ponovi odličnu posjetu i još bolju atmosferu prvog.