Djelo lajpciškog majstora Johana Sebastijana Baha – „Umjetnost fuge” je nešto što zaokuplja pažnju muzikologa još od kako je prvi put ugledalo svjetlost dana sredinom osamnaestog vijeka. Ne samo da je djelo ostalo nedovršeno, vec se u njegovim verzijama mogao naci razlicit broj notnih zapisa fuga i kanona što je konacno dovodilo i još uvijek dovodi do zagonetke o redosledu njihovog izvodenja. Neumorni Slovenci su ponudili svoju verziju „Kunst der Fuge”. Ako se kompletnoj zbrci doda cinjenica da se, iako vecina strucnjaka smatra da je Bah djelo pisao za orgulje, još uvijek vode rasprave o tome ze koji je instrument namjenjeno ovo djelo, postaje jasan razlog Laibachovog bavljenja Bahom. Elektronska verzija ovog remek djela je možda najpribližnija njegovoj misterioznoj prirodi, a „Umjetnost fuge” izgleda kao napisana za najveci sastav naših prostora.
Laibach – Kunst Der Fuge
