U poslednjih desetak godina GIF umjetnost se toliko razvila da bi bilo koji spisak koji pokušava da identifikuje ključne umjetnike ovog polja bio uzaludan i uzrokovao bi kreiranje jedne nepregledne liste imena i njihovih djela. Među njima su možda najzanimljiviji oni umjetnici koji prave iskorak GIF umjetnosti u realni svijet
Sa ivica interneta, vidjeli smo, GIF-ovi su dobili ne samo svoja „skladišta“ na netu, već su ušli i u muzejske ustanove i svakodnevni život i komunikaciju. I ne samo to. U Brooklynu su filmski radnici Eric Fleischauer i Jason Lazarus prikazali prvi dugometražni eksperimentalni gif dokumentarac. Film, nazvan Dvjestapedesetšest boja, prati istorijski razvoj gifa kao umjetničke forme od 1987. do 2013.
Tim iza twohundredfiftysixcolors, kako glasi njegov engleski naslov, koji aludira na opseg korištenih nijansi, proveo je godine sastavljajući film, prikupljajući gifove raspisivajući otvorene pozive, kontaktirajući umjetnike i gradeći bazu podataka od preko 3000 gifova organizovanih prema sličnim estetskim temama.
Film uključuje gifove koji su visoka umjetnost, niska umjetnost, piksel umjetnost, protestna umjetnost, vektorske animacije, retro gifove, glitch art… U ovom devedesetšestominutnom gif dokumentarcu bez muzike, narativnog okvira i gotovo bez zvuka, sakupili su autori svega, od cinemagrapha do epileptičnih noćnih mora. Iako je film realizovan, ostalo je zabilježeno da čak ni kustos koji je prikazao film na premijeri u Bruklinu nije mogao odgledati punu minutažu ostvarenja bez pauze. To je jedan od razloga zašto su njegovi tvorci mislili da film ne bi dobro prošao ako se objavi na internetu. „Kad ste u kinu, ne možete zaustaviti film, pa se morate prepustiti kinematografskom iskustvu”, rekao je Fleischauer. Ipak, prelomili su, pa se danas ovaj film može naći na njihovom Vimeo kanalu.
U poslednjih desetak godina ova umjetnost se toliko razvila da bi bilo koji spisak koji pokušava da identifikuje ključne umjetnike ovog polja ne samo bio uzaludan, već bi uzrokovao kreiranje jedne nepregledne liste imena i njihovih djela.
Naravno, ima onih koji se na neki način ističu. Par imena smo već pomenuli u prethodnim nastavcima. Za ovu priliku, među prvima je, značajno istaći jednog GIF umjetnika koji razbija stereotipe.
Umjetnik George Redhawk, koji radi pod pseudnimom darkangelone, pretvorio je sopstveni gubitak u prednost. Nakon što je zakonski proglašen slabovidim, počeo je da istražuje područje manipulacije fotografijama. Želja je bila jasna – pokazati svijet kako ga on vidi uz sva oštećenja sopstvenih organa vida. Kao pomagalo u ovoj avanturi koristio je računarski softver koji pomaže osobama sa oštećenim vidom. Jedna od njegovih najpoznatijih serija animacija nosi jednostavan naziv Svijet kroz moje oči. „Moja umjetnost je osmišljena da izazove, i u nekim slučajevima poremeti vizuelni osjećaj ‘reda’, gotovo na isti način na koji mi je sopstveni vid postao svakodnevni izazov“, rekao je jednom prilikom ovaj umjetnik.
Definicija GIF-a kod nekih umjetnika je šira nego kod drugih. „Volimo razmišljati o GIF-u više kao o mediju nego kao o formatu”, kaže Ari Spool, kustos zajednice u GIF pretraživaču Giphy. Prema njegovoj definiciji, GIF je sličniji boji, glini ili fotografiji, odnosno nečemu što se može ispisati, projektovati ili oblikovati, a ne samo prikazati na ekranu.
Kolektiv Giphy je često izlazio iz svojih internet okvira, pa je jednom prilikom na Menhetnu postavio Loop Dreams, jednodnevnu izložbu posvećenu pomjeranju granica onoga što ljudi pomisle kada čuju riječ “GIF”. Za izložbu je 25 umjetnika iznova osmislilo format ove datoteke. Bilo je tu lentikularnih ispisa, petlji virtuelne stvarnosti, interaktivnih instalacija skulptura sa projekcijama…
U svom prirodnom staništu, GIF-ovi djeluju poznato, ali u ovom fizičkom okruženju iskombinovani sa opipljivim predmetima oni donose neki drugačiji narativ. U razdoblju od jedne decenije, GIF je postao sofisticiraniji, zagonetniji, a i naše razumijevanje toga svijeta se proširilo.Upravo zato se i pokušava sa ovim prodorima GIF-a u realni svijet, odnosno osvajanjem novih horizonata.
Upravo zbog tolike popularnosti medija, ali i želje za eksperimentima, donekle se i uspjelo sa ovom nestvarnom penetracijom digitalnog u stvarni svijet. „Pretvaramo vaše digitalne videozapise i GIF-ove u analogno, jedinstveno umjetničko djelo i dizajn koji će trajati zauvijek. Okvir za fotografije je prošlost, okvir za video je budućnost”, objavljuju Alessandro Scali i Marco Calabrese aka OKKULT Motion Pictures. Oni su tvorci Gifoskopa za koji kažu da je prvi okvir za filmove na svijetu. Gifoskop je stvarna, jednokratna interaktivna skulptura, evolucija tradicionalnog okvira za fotografije koji kombinuje tehnologiju iz 19. i 21. vijeka i pretvara GIF-ove, kratke videozapise, pa čak i jednu sliku u prekrasno, ručno izrađeno, dinamično umjetničko djelo. Njegov preteča je svakako Mutoskop koji je kreirao Herman Casler 1890-ih. Ova jednostavna mašina je služila za gledanje pokretnih slika, odnosno prikazivala ranu animaciju zasnovanu na smjenjivanju niza fotografija koje su davale privid kretanja.
Gifoskop slijedi isti princip kao i njegov predak. Sa znatno stilizovanim izgledom i ručicom na okretanje on, kako kažu njegovi tvorci služi da: „vašim omiljenim digitalnim uspomenama udahne stvaran život”.
(Nastaviće se)
Pročitajte ostale nastavke:
Od Edvarda Mejbridža do svakodnevne koumunikacije
Umjetnost beskonačnog pokreta
Projekat Gif Up! se implementira kroz Creative Box grant regionalnog projekta SMART
Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i Institute for Democracy and Mediation (IDM) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.