Stvari su se promijenile na bolje, ili da kažemo na brže, u proteklih dvadesetak godina, jer je web postao još prostraniji i tolerantniji prema veličini i dimenzijama. Tako je i kreativnost dobila novi podsticaj
Nijesu statični kao fotografija, niti su fluidni kao video sadržaj – eto još jednog opisa ove male umjetničke forme koja je okupirala našu svakodnevicu. Ipak, kao i za svaki oblik digitalne umjetnosti i ovdje postoji ideja, koncept, estetika, poruka…
Pisali smo već kako je tehnologija napredovala tako su i ovi umjetnički uradci postajali složeniji i popularniji.
Nije jednostavno obraditi ideju u malom broju kadrova, a obezbijediti vizuelnu privlačnost, što je svakako cilj svakog GIF-a. Umjetnici moraju mudro da isplaniraju proces, temu i realizaciju, jer će samo mali dio njihovog pripovijedanja zapravo završiti u mikro-animaciji. Ideologija „što manji gif to bolji” temelji se na bržem protoku informacija. Sa današnjim internetskim višetračnim autoputevima, to više i nije ograničavajuće. Naravno ima puno onih koji vole ograničenja, i drže se striktno retro estetike.
Stvari su se promijenile na bolje, ili da kažemo na brže, u proteklih dvadesetak godina, jer je web postao još prostraniji i tolerantniji prema veličini i dimenzijama. Tako je i kreativnost dobila novi podsticaj.
Važno je ovdje pomenuti još jednu formu iz ove digitalne porodice. Prije nekih desetak godina, tačnije 2011. godine, svijet fotografije, videa i gifova dobio je novog člana – cinemagraph. Iako svoje korijene nalazi duboko u sva tri spomenuta medija, cinemagraphi su uspjeli postati sopstvena umjetnička forma. Osmislili su je američki fotografi Jamie Beck i Kevin Burg. Ovaj izraz je dodijeljen posebnoj tehnici koju su koristili za animiranje svojih modnih i medijskih fotografija.
U svojoj suštini ove mikroanimacije su gifovi, no razlika je u tome što je unutar njih animiran samo jedan mali detalj, dok ostatak ostaje savršeno miran, nedirnut. Zamrznuti kadar. Upravo je ova mala činjenica ono što ovoj umjetničkoj formi daje jedinstveni sjaj – živi trenutak može se pronaći u moru tišine, čineći ga živim, ali ostajući sastavnim dijelom scenografije koju nastanjuje.
Vratimo se na tehničke detalje – ova vrsta procesa dodatno smanjuje veličinu gif-a, ovakav pristup ga čini još „lakšim” u smislu kilobajta a ne ugrožava njegov vizuelni kvalitet.
Upravo u vrijeme nastanka Cinemagrapha, odnosno posljednjih desetak godina, došlo je do pravog procvata Gif umjetnosti. Primjera radi, web stranice poput Tumblra ili sada pokojnog Twittera promovisale su ovaj format do tačke u kojoj su fotografije praktično nestale. Istovremeno u stvarnom svijetu umjetnički gifovi su predstavljani u stvarnim umjetničkim institucijama – poput Muzeja pokretnih slika.
Iako pod gifovima na Tumblru ljudi obično misle na animacije životinja i beba koje rade gluposti ili isječke iz filmova i serija, platforma je postala središte za sitan vez gifova. Puno je kolektiva koji rade na propagiranju razvoja i prisutnosti ove umjetnosti. Jedan od takvih je grupa The GIF Artists Collective, koju je osnovao 16-godišnji Phillip Intile, zaljubljenik u digitalno koji radi pod pseudonimom Pi-Slices.
Ovaj kolektiv vodi „dvostruki život”. Postoji javni dio u obliku Tumblr stranice, koja redovno ažurira novu temu za stvaranje Gifova. Intile sa svojim timom je neka vrsta urednika i vodiča kroz svijet ove umjetnosti. Postuju radove, predstavljaju nove umjetnike, povezuje zainteresovane strane… Drugi dio kolektiva je privatan. Samo pozvani umjetnici učestvuju u diskusijama i saradnji koja se odvija „iza kulisa”. Oba djela imaju isti cilj – podsticanje i povezivanje umjetnika koji rade u ovom mediju i obogatićivanje svijeta umjetnosti. Kako GIF umjetnost nastavlja sticati popularnost – a GIF umjetnici prelaze u komercijalno područje – ovaj se kolektiv trudi da stvori sistem podrške umjetnicima i ilustratorima.
Gif umjetnost je odnijela dodatnu pobjedu u januaru 2014. kada su se Saatchi i Google udružili kako bi dodijelili prvu nagradu Motion Photography. Okupili su tada šest pobjedničkih animacija na izložbi u Londonu. Koliko se pažnje posvetilo ovom događaju govori podatak da su članovi žirija su bili čuveni umjetnici: Cindy Sherman, Tracey Emin i Baz Luhrmanna.
Njujorška umjetnica Christina Rinaldi, pobjednica je ovog konkursa. Najboljim je proglašen njen crno-bijeli GIF koji prikazuje čistača prozora. Žiri ga je opisao kao „gotovo prevođenje GIF medija u slikarstvo pretvaranjem sapunice čistača prozora u poteze kistom“. Ocijenjeno je da cijela vizuelna priča mnogo liči na stvaranje slika.
GIF festivali koji podstiču i gaje ovaj izraz niču širom svijeta. Primjera radi u januaru 2015. pokrenut je Savannah GIF Festival na kojem je prikazano 670 animacija kreiranih od strane 180 umjetnika iz više od 20 zemalja. Ovaj vid umjetnosti je danas jedan od unosnijih poslova u digitalnom svijetu.
Kao možda najzanimljiviji poduhvat kada je riječ o umjetničkim gifovima pojavili su se Gif-iti. Umjetnik po imenu INSA je grafiti umjetnik. Ali, postoji tu i jedna caka. Njegova posebna ulična umjetnost vidljiva je samo – online. Radi Gif-iti, gifove + grafite. INSA nastavlja ručno oslikavati slojeve uličnih radova na stvarnim, fizičkim zidovima, fotografišući svaki od njih u hodu. Zatim spaja te slike u gif datoteku postavljenu na loop. Upravo to ponavljanje je bitan momenat cijele priče. Paket onda ide na internet kako bi bio isporučen publici. Kako bi promovisao i proširio svoje umijeće, INSAima i mobilnu aplikaciju Gif-iti koja korisnicima omogućuje gledanje njegovih radova u stvarnom životu. Nakon što preuzmete aplikaciju, možete usmjeriti svoj telefon prema uličnom umjetničkom djelu i vidjeti njegovu izradu iz prve ruke.
U potpuno novom svijetu u kom digitalno često istiskuje analogno ne čudi podatak da umjetnici uspijevaju prodati svoju gif datoteku za na aukcijama.
(Nastaviće se)
Pročitajte ostale nastavke:
Od Edvarda Mejbridža do svakodnevne koumunikacije
Projekat Gif Up! se implementira kroz Creative Box grant regionalnog projekta SMART
Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i Institute for Democracy and Mediation (IDM) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.