Težak je život kolekcionara. Naročito onih koji skupljaju nosače zvuka. Narolčito onih koji skupljalu vinile. Doći do kvalitetnog vinila jako je teško. Ali sve to lijepo izgleda u vašoj specijalno dizajniranoj polici. Osim ako posjedujete album argentinskog rok sastava Pescado Rabioso.
Pescado Rabioso je argentinski rock bend koji je djelovao u kratkom periodu od 1971–1973 godine. Bend je vodio Luis Alberto Spinetta, jedan od najvažnijih muzičara u istoriji argentinskog rocka. Stil koji je bend gajio je bio miks blues rocka, psihodeličnog rocka, folk rocka, hard rocka, naravno latinoamerika muzika je ostavila traga u njihovom stvaralaštvu. Kompleksne harmonije ostale su zaštitni znak ovog sastava.
Jednako kompleksan kao i njihova muzika i cijeli album “Artaud” koji su objavili 1973. godine bio je i njegov omot. Može se reći noćna mora za svakog kolekcionara. Radi se o trećem i finalnom izdanju benda, za koji mnogi smatraju da je skoro pa solo rad Luisa Alberta Spinette, jer je nedugo prije toga praktično raspustio grupu.
Nažalost, genijanost ovog albuma, kao i prethodnih izdanja, zasijenio je dizajn njegovog omota. U zelenkasto-žutoj boji, omot Artauda odmah odskače u svakoj situaciji zbog svoje nepravilne trapezoidne forme. Ako prelistavate kolekciju ploča, primijetićete njegove nazubljene ivice naspram urednih u kvadrate upakovanih vinila. Čak i kada ga slušate digitalno, njegova “izdužena” priroda ističe ga i na ekranu.
To je ploča neobičnog izgleda — i možda je baš u tome njen šarm. Kada je nešto nepravilno i krši norme, privlači pažnju. Rekosmo već i odvlači je od muzike koju pakovanje donosi.
Međutim, pakovanje Artauda nije samo trik za privlačenje pažnje, već sastavni dio načina na koji je projekat trebalo da se konzumira. Njegovo ime odaje počast francuskom avangardnom umjetniku, pjesniku i filozofu Antoninu Artaudu, čiji se mali portret nalazi u gornjem desnom, nazovimo ga uglu, omota.
Boje omota takođe se odnose na Artaudovo djelo, pozivajući se na njegovo pismo u kojem stoji: “Nisu li zelena i žuta svaka suprotne boje smrti, zelena za uskrsnuće, a žuta za raspad i truljenje?” Može se pretpostaviti da značenje iza ovog izbora boja govori da će djelo i Artauda i Pescado Rabiosa nastaviti da živi, iako je njihovo vrijeme stvaranja prošlo.
Neobičan oblik bio je izbor Spinetta i dizajnera Juana Gattia, poznatog u 1970-im po omotima za mnoge argentinske rock izvođače. Složili su se da omot mora izazivati umjetničke norme, a Gatti je tvrdio da želi da napravi “uznemirujući i neugodan predmet, nešto što nervira”.
foto: facebook/discoseternos