Na samom početku vam kažem, i prije kraja godine, tvrdim, ovo je metal album godine koji dolazi sa Srpske metal scene! Sa dužnim poštovanjem prema svim njihovim kolegama, a ima ih poprilično, i svjestan da mogu donekle da pogriješim, mada ne mnogo, mislim da će se moje riječi potvrditi na kraju godine. Kobold su uradili jedno vrlo ozbiljno muzičko djelo u kome je mnogo uloženo, a najviše iskustva i talenta samih muzičara na čelu sa Eliom kao kompozitorom najvećeg dijela materijala i prelazi i nadilazi mnoge svjetske pandane. Nije pretjerivanje, subjektivnosti nema, ovo su činjenice koje svako ko ima malo soli ispod skalpa razumije.
Mnogi njihovu muziku opisuju kao Thrash, ali je to vrlo nezahvalno. Kobold u svojoj muzici upliću toliko mnogo različitih uticaja, od thrasha, black, progresiva, eksperimentala i roka da ih je vrlo teško i nezahvalno ukalupiti u jedan pravac. Kobold su sa ovim albumom zaokružili svoj stil. Poslušajte pjesmu „Dead Flower Children“ pa mi recite da je to thrash isključivo. Ove pjesme su sve po malo, a najviše dobre. Ovdje moram spomenuti njihov vrlo unikatan stil, vrlo originalan Elio Rigonatov audio pečat (osobe koja stoji iza muzike i tekstova) koji se čuje i koji raste iz albuma u album. Autorski, kompozitorski, Elio je na samom vrhuncu i u punoj snazi i želim mu mnogo godina da tako radi. Čovjek je uspio u onome gdje mnogi danas samo tapkaju u mjestu – vremenom i upornošću je stvorio svoj originalni stil. Svaka čast i kapa dole Elio.
Album me je donekle žuljao nakon prvog slušanja, najviše zbog specifične i bučnije produkcije (nije zamjerka). Zato je od najveće važnosti ovakve albume pažljivo poslušati više puta, jer kada se slušaoc upozna sa širom slikom, onda počinje da prepoznaje i detalje, a njih na ovom albumu ima toliko da vam je stvarno potrebno detalno višednevno slušanje. Što je još bitnije, i za svakog slušaoca najinteresantnije, ti detalji, ukrasi, oni i čine ovaj album toliko interesantnim i uzbudljivim. I dalje podosta haotični, brzi i sa glasnim instrumentima, sa obiljem muzičkih priča koje se prepliću u samo jednoj pjesmi, složenim konstrukcijama, Kobold uz pomoć odlične produkcije uspjevaju da ove pjesme tako iskristališu da ozbiljnijim slušanjem dolazim do one moje tvrdnje da je ovo najbolji album ove godine. Na „Chaos Head“ su očigledni uticaju običnog i starog rokenrola u pojedinim solažama i rifovima (kao na „Medieval Cam-Whore Punk“). Ovo je tolika rijetkost danas da je čuti ovako nešto pravi dah svježine, nešto što se nadam da će bend i nadalje da gaji, možda i proširi.
Elio i bend su se prevazišli sa ovim novim albumom i ja stvarno nemam dovoljno riječi hvale za njihov rad. Pridružite im se i kupite album i majice jer nećete niti malo zažaliti. „Chaos Head“ je album koji jede konkurenciju!
Nikola Franquelli