Već nešto duže od mjesec dana na raspolaganju nam je novo studijsko izdanje jednog od najznačajnijih i najaktivnijih sastava u regionu – Kanda Kodža i Nebojša, Volja za noć. Čini se da je otprilike toliko i potrebno da se ovaj album “savlada” i da se utisci povežu u smislenu cjelinu.
Desilo se ono što se itekako dalo naslutiti prateći nastupe benda u proteklih par godina, a što je donekle i najavljeno prethodnim izdanjem: gotovo je sa hipnotičkim, repetitivnim rege i dab momentima koji su obilježili veliki dio ranijeg stvaralaštva. Bend je spontano tražio jedan novi, drukčiji zvuk, dodavao, oduzimao i konačno zaokružio novu energiju u kompaktno, kompleksno i slojevito rok ostvarenje, kojim na specifičan način spajaju neki stariji pristup rok muziciranju sa savremenim i svježim zvukom i produkcijom. Šta zapravo, barem u ovom slučaju, znači (pre)često rabljeni termin “slojevit” album? Stvar je jasna: radi se o skoro 40 minuta vrlo brižljivo sklapane muzike, koja isto tako brižljivo mora biti slušana i otkrivana – svaki put nešto novo, dublje i više. Teško da se na prvo ili prvih par slušanja može zakačiti nešto jednostavno i lako dopadljivo, što će prijati i neće da smeta dok slušalac “pere ili kuha”. Jasno je da ovu činjenicu možemo smatrati velikim kvalitetom i izazovom koji album donosi, a donosi pjesme koje će se dugo i temeljno preslušavati i polako nalaziti put do stare KKN publike, ali i osvajati neku novu.
U sviračkom smislu, utisak je da ova ekipa maksimalno uživa u stvaranju i nastupima, da je na vrhuncu autorske i koncertne snage i da se upravo to jako čuje i osjeća. Ako je potrebno razlagati na momenat ovaj potpun unutrašnji sklad, može se reći da se Janko i Nenad znalački gitarski dopunjuju i da “rade kao sat”, da je ritam sekcija jaka, konkretna i besprekorno precizna. U tom pogledu, posebno je interesantno (naročito uživo) obratiti pažnju na Vladanovo bubnjanje, tj. njegov rijedak, po malo old fashion stil, koji je beskrajno inspirativan. Nakon što je album već bio završen, Ognjena na basu mijenja Boško Stanojević, što će takođe biti interesantno živo iskustvo, znajući kolika je muzička kilometraža iza ovog čovjeka i sa kim je radio prije ravno 20 godina.
Kako muzika i zvuk, tako i tekstovi donose određene novitete. Kao što je otprilike moglo i da se čuje od Olivera u nekim najavama, tekstovi su više lični i, uslovno rečeno, proživljeniji i skoro sasvim povezani u konceptualnu cjelinu. Nezadovoljstvo, otpor i osuda mnogih negativnih pojava u društvu su i dalje tu, ali Oliver sada odbija da se naširoko bavi pojedincima, dnevnim temama i političkim spletkama, već eksplicitno i sažeto otkriva stav: “politikom se bavim tako što povraćam na nju..”
I ranije jedan od omiljenih motiva, motiv noći, na ovom albumu je postavljen u središte koncepta, što je nagovješteno i samim naslovom. Noć kao široko postavljen motiv, može predstavljati mrak koji je obavio sve sfere društvenog života (i ne popušta ), ali je prije svega i češće metafora za slobodan prostor u kojem pojedinac konačno može da se osjeća i djeluje vođen sopstvenim porivima (“Kako je dobra noć, uzimam sve i sad…”) Ovako razrađen motiv je izvanredna nadgradnja nekih ranijih stihova, kao što je na primjer najsvježije – Sunce nam je put, majka nam je noć…
Uvodna, mistična, melodična i dinamična stvar – „Šta je sa Tibetom”, biće vjerovatno vrhunska tema za otvaranje koncerata u narednom ciklusu. Na samom početku preslušavanja albuma nameće se pjesma „Siroti Ani i Bo”, koja u sporijem ritmu i sa sjajnim melodijskim momentima donosi toplu, neodoljivu priču iz koje bi bilo interesantno znati ko su likovi, ako postoje. Stilski i tematski potpuno odskače (ne samo od ovog albuma) pjesma „Kometa Vlade Džeta”, sa kojom mnogi fanovi neće biti srećni, ali ona kao omaž vjerovatno ima specifičan značaj za bend. „Vera, nada, ljubav i stav” vjerovatno donosi idejno ključne momente ovog izdanja, a zbog samog naslova ne treba dodatno trošiti rijeći i kružiti oko poruka.
Ako je potrebno tražiti neku slabost zbog koje bi album dobio ocjenu 9/10 (dobro je ostaviti stepenicu do savršenog jer KKN ima još dosta toga da kaže), to bi bio subjektivni osjećaj da među tri ili četiri najbolje pjesme KKN-a ne bih naveo ni jednu sa ovog izdanja, mada kandidata definitivno ima.
„Volja za noć” je sjajno, kompleksno, proživljeno i promišljeno izdanje, proizvod velikog muzičkog znanja i energije.
Kada se sve sagleda, siguran sam da smo dobili album koji će trajati i slati poruke jednako kao i biblioteka “Reč i misao” izdavačke kuće Rad, na koju se bend omotom poziva, opet kao svojevrstan omaž pravim i trajnim vrijednostima.
vasilijes