Kada pomislite na Norvešku muzicku scenu neminovno je poistovjecivanje iste sa metalom. Kako se Skandinavija, a time i Norveška vec godinama smatraju najvažnijim svjetskim izvoznicima ne samo metal grupa, vec i koncepcijski svježih i potpuno drugacijih pravaca, izuzimajuci naravno jeftine evrovizijske „spektakle”, oni koji gaje nešto drugaciji pogled na svijet rijeci i nota budu lako nezapaženi. Sporadicno se pojavi neko ko uspije da kaže svijetu da tamo muzika živi i jednim drugim životom. U novom milenijumu to je pošlo za rukom Kaizers orchestru i to na njihovom maternjem jeziku. Zacudo, svi su ih razumjeli. Poslije par manjih projekata ciji se tiraž racunao trocifrenim brojevima, drugovi iz djetinjstva Janove Ottesen i Geir Zahl su zapoceli pocetkom dvijehiljaditih sa radom na novom. Krštavajuci grupu po jednom stihu iz pjesme „Bastards” koja ce se i naci naprvom singlu Kaizersa, poceli su se pojavljivati na norveškim festivalima.Bez problema vec sa prvim singlom i albumom uspijevaju se popeti na svim top listama i pokupiti sve bitnije nagrade. „Ompa Til Du Dor” ili „Ompa do smrti” kako su nazvali svoj prvijenac ce obilježiti put kojim ce poci njihova dva sljedeca ostvarenja „Evig Pint” (Vjecito mucen) i „Maestro”. Na standardni set instrumenata dodali su harmoniku, perkusije, duvace iburad. Njihova muzika je nesumnjivo pod uticajim Tom Waitsa, Calexica, Morphina, ciganske i istocno evropske folk muzike. Takode cesto isticuuticaj drugih umjetnosti na njihovu muziku, od kojih najviše filma. Onog evropskog naravno. Medu filmskim uzorima se izmedu ostalih izdvaja Kusturicin „Underground”. Od Ramonesa pozajmljuju dio imidža, pa svi clanovi dobijaju umjetnicka prezimena Kaizer. Pored ovakvih tutora nije cudno što obraduju pretežno socijalne teme ukljucujuci u svoje tekstove groteskne likove iz svijeta podzemlja, paranoicne vojskovode, poremecene i neostvarene, uspjele i propale. Njihovi nastupi kao neizostavan dekor ukljucuju gas maske, sjekire, protivpožarne aparate i naravno burad i pajsere, koje osim za dekor koriste i za sviranje. Kaizeri se mogu pohvalitii sa tri najprodavanija albuma na norveškom jeziku. Naravno, svakim novim obaraju taj rekord, pa je za ocekivati da ce onaj na kome sada rade, a koji ce izaci pocetkom 2008. preoteti vodece mjesto, od za sada prvaka „Maestra”. Koliko su posveceni radu u studiju govori i podatak da su ove godine održali svega tri koncerta, iako se njihova turneja za „Maestro” koji je izašao 2005-te neplanirano otegla skoro do kraja sljedece godine, a morali su to da ovjekovjece i živim DVD i CD izdanjem. Da su bacili klicu kaizerizma i na americko tle pokazuje i osnivanje prvog Kaizers Orchestra Tribute Banda, cime postavljaju neke nove rekorde, a sebi nove ciljeve. Ubrzo Kaizere sustiže i 2008. godina, koja je u njihovim agendama bila izuzetno radna. Malo je bilo što su nas njenim početkom obradovali sledećim studijskim albumom Maskineri, već će krajem godine snimiti 250 prosent – još jedan živi zapis. Izgleda da su se skandinavci tek zahuktali. Neka nas bog sačuva od onog što nam spremaju.
DISKOGRAFIJA:
Ompa Till Du Dor 2001
Evig Pint 2003
Maestro 2005
Live At Vega 2006
Maskineri 2008
250 Prosent 2008
Lujo