Počelo je kao neprovjerena informacija, pa otišlo među ljude kao priča „rekao mi je taj i taj, koji je čuo od toga i toga” da bi je i danas, 15 dana od kada je provjerena informacija objavljena, mnogi prihvatali sa nevjericom. Ne mogu ni da ih optužujem, jer teško da ima benda koji je dolazio gotovo svake godine u Kotor, Nikšić, Herceg Novi, Podgoricu… a da nikada nije došao. Da li su to ranijih godina bile polovne informacije ili se neko zaista trudio da ih dovede ne znam, ali je priča o njihovom ponovnom dolasku narasla toliko, da je izgledalo kao da ju je pisao sam Beket.
Nije da će ovo biti Greatest Show on Earth, ali ćemo na dobrom domaćem primjeru vidjeti ko smo, gdje smo i koliki put smo do sada prešli. Ogledalo ne laže. Toliko čekani, nekada su davno i dočekani, ali prilično loše. Iako je nekih 600 ljudi ispratilo prethodni dolazak Block Outa, ogromna površina bašte kina Kultura je zjapila prazna, a iz zvučnika je grmio „Manastir”, ali sa nekih 70% snage. Vidno je bilo da je bend pružio 110% (ne, autor ovih redova nije omladinac FK Mladosti koji daje napamet naučenu, izlizanu izjavu RTCG-u) na improvizovanoj bini te noći, ali je kompletan utisak nedostajao zbog brojnih propusta i preranog završetka koncerta. Evo kako je sve to izgledalo iz pera čovjeka koji je bio te noći u Podgorici prije nešto više od 8 godina: „Toliko očekivani BLOCK OUT. Sasvim neočekivano, publika se smirila i slušala. Podgoričani su svojom čudnovatom hemijom shvatili da se radi o nečemu velikom, te nijesu dobacivali i urlali. Vranjković i drugovi izveli su repertoar sa sva tri albuma. Tokom čitave svirke zvučali su kao i na albumima, te su dokazali da su naša muzički najpotkovanija grupa. Kruna nastupa bile su “SDSS”, “Zvezdane staze” i “Manastir”, poslije kojih je koncert prekinut na zahtjev podgoričkih čuvara reda.” Uvijek nešto pokvari utisak. Organi reda ili organi nereda.
I šta sad? Koncert kao koncert, Block Out kao milion drugih, gorih ili boljih. Ipak… ima nešto što ova grupa nosi sa sobom gdje god ode da svira i što na neki način dokazuje punoljetstvo i organizacije i publike. Prije svega ko danas svira dvoiposatne koncerte? Đorđe Balašević? Čime nagraditi bend koji se gotovo tri sata trudi iz petnih žila da vam ta tri sata zauvijek ostanu jedan od temeljaca onog dijela vašeg života koji će biti vrijedan sjećanja, kada se sa 60 i kusur budete radovali sve manjim i manjim stvarima?
Pa valjda su jedina moguća nagrada dva dlana i jako grlo voljno da podijeli stihove sa jednim od najboljih bendova ovih prostora. Ako je suditi po forumima, wallovima, smsovima i starim dobrim razgovorima oči u oči, neće biti dovoljno mjesta za sve koji žele doći. Ajde da vidimo! Zato kažem ovaj put smo sami pred ogledalom, a hoćemo li se poslije koncerta praviti kratkovidi, vidjećemo. Sa druge strane tu je još jedan ispit. Da li je organizacija dovoljno zrela da odradi ovaj, tehički prilično zahtjevan koncert. Po onome do sada viđenom od njih, jeste. Ovo im dođe kao diplomski.
I kada se drugog jula sve ovo završi, kada otpraše svoje Fade Out Sequence i Autogeni Trening i kada ostane huk poslije Block Outa, šta onda? Idemo dalje, opet će neki organizator da kuburi sa nekim koncertom i neka publika da dođe na neke svirke, a na neke ne, ali će jedna stvar biti sigurna. Imaš i s kim i gdje, a hoćeš li? Tu si sam sa sobom i svojim ogledalom.
Muljko