Jose Ortiz Moya jedna od legendi stripa prerminuo je prije par dana u 81. godini u Valensiji. Našim strip fanovima najpoznatiji je po svom poznom radu na Bonelijevim serijalima koji je startovao 1993., pa su se neki često vraćali isčitavanju vremešnog kauboja Texa Vilera upravo zbog Ortizovog rada na njemu.
Osim Texa, za ovu kuću crtao je i ken Parkera i Magičnog vjetra. Za one koji bolje poznaju njegov rad tu je neprikosnoveni Ombre – strip o postapokaliptičnoj Ortizovoj verziji svijeta.
Ortiz se rodio se 1932. u španskoj pokrajini Mursija.
U ranim umjetničkim danima Ortiz se okitio nagradom španskog časopisa Chicos, a pravu strip karijeru je pokrenuo brojnim džepnim izdanjima koja je radio u ranim dvadesetim, da bi već sa nepunih 30 godina imao ubilježene strip serijale nevelikog dometa, no svakako radove koji su pokazivali obećavajućeg umjetnika – Sigur el Vikingo i Johnny Fogata. U tom ranom periodu uradio je i Carolynn Baker (1962) za Daily Express, a bilježi i rad na naslovima poput Capitan Don Nadie, Ballin, Sebastian Vargas, Dan Barry el Terremoto, Pantera Negra, Jungla, El Duque Negro… Ostao je poznat po brojnim angažmanima za strane izdavače. Tokom 1960-ih crtao je stripove Smokeman i UFO Agent za časopis Eagle, The Phantom Viking za Lion i Fleetwayevim kolekcijama kao što su Air Arce Picture Library, Commando Picture Library i Battle Picture Library.
U period od 1974 – 1983 radio je za izdavačku kuću Warren i u njoj bio neprikosnoven. Ostalo je zabilježeno da je za Warren radio na 120 priča. Više nego i jedan drugi umjetnik tog izdavača. Radio na Apocalypse, Night of the Jackass i Coffin za Eerie, Panta i nekolicinu drugih priča za časopis Vampirellu. Kasnih 70-ih radio je na kolekciji Grandes mitos del Oeste s Josepom Toutainom i ilustrovao priče za El Cuervo i Tarzana kojeg će pamtiti i domaći ljubitelji stripa.
Početak osamdesetih je posebno poglavlje u životu Jose Ortiza. Tada je (1981.) u saradnji sa scenaristom Antoniom Segurom započeo ono što će ostati njegov opus magnum – El Hombrea. Postapokaliptični strip koji je izlazio u magazinu Cimoc, donio je priču o kolapsu tehnološkog svijeta i jednu novu vizuru koju će kasnije rabiti brojni stripovski i filmski stvaraoci. Ombrea mnogi upoređuju sa Hermanovim, dvije godine ranije izašlim Jeremajom koji je očigledno imao uiticaja na najbolji rad odličnog Španca.
Ortiz će sa Segurom nastaviti saradnju u narednim godinama, ali ni Burton & Cyb, ni Morgan, ni Jean le Long, ni Jack l’éventreur neće ponoviti uspjeh proćelavog desperada sa uvijek do pola izgorelom cigarom na rubu usana.
Autorski dvojac će Ombrea prebaciti u izdavačku kuću Metropol čiji su bili i osnivači. Ova kuća je za kratko vrijeme svog bitisanja uspjela izbaciti par naslova poput časopisa Metropol, Mocambo i KO Cómics. Ombre je izlazio upravo u ovom poslednjem No, nakon male avanture u izdavaštu, ponovo će ga vratiti njegovom prvom izdavaču.
Od nepomenutih Ortizovih radova tu sui oni objavljivani u časopisima kao što su 1984, Zona 84 i Totem. Za Eagle je radio i The Tower King, The Fifth Horseman, The Amstor Computer, Kid Cop, Newsteam, Survival, The House of Daemon, a za Scream – The Thirteenth Floor. Crtao je i neke epizode stripova Rogue Trooper i Judge Dredd za 2000AD. Tokom 90-ih godina većinom je radio za italijansko tržište. Sa starim saradnikom Segurom je tih godina napravio i strip Ozono u časopisu L’Eternauta, i humoristični serijal But O’Brien u Torpedu.
{youtube} gqMi6X_fpAs{/youtube}