“Mercy”, John Caleov 17. solo album, održava tradiciju na mjestu. Na površini, novi album koji je objavljen prije nekoliko dana možete nazvati njegovim pohodom na atmosferičnu elektronsku plesnu muziku i sinkopirano programiranje bubnjeva. Na drugom nivou, to je udžbenička saradnja između ove legende i niza mlađih obožavalaca. Mercy uključuje gostovanja Actress, Laurel Halo, Weyes Blood, Tei Shi i Dev Hynes. Njihova raznolikost je svjedočanstvo širine ukusa vrhunskog umjetnika i sfera uticaja.
Stihovi albuma sugerišu jedinstven odnos prema hronologiji. Stari duhovi miješaju se s novim užasima. Saradnja sa Animal Collectivom “Everlasting Days” odbacuje udobnost nostalgije, a potom “Night Crawling” donosi sjećanje na toliko žestoku zabavu sa Bowiejem. “Time Stands Still” razmišlja o ekološkoj katastrofi uz hip-hop ritmove, a potom se kroz “Moonstruck (Nico’s Song)” prisjeća pjesme “Femme Fatale” grupe Velvet Underground te trijumfa i tragedije kojoj je Cale svjedočio.
Za medije je govorio o razlozima objavljivanja novog materijala nakon dugog vremena pauze. “Imam hrpu razloga. Uhvatio sam se da napišem hrpu pjesama. Dovršio sam ih, sve sam ih poređao, a onda sam otkrio da je potrebno malo dodanog ukusa. Sve sam napravio, a onda sam se vratio i slušao i odlučio koje bi mogle koristiti neke druge vokale. I stvarno su imale koristi od tog truda. Moj se glas malo promijenilo. Onda se proširilo i postalo bolje. Bilo mi je drago da sam ovo uradio. Stvarno sam dobro iskoristio vrijeme pandemije. Učinio sam puno toga. Bilo mi je drago što sam se zaključao”, rekao je Cale.
Zanimljiv aspekt Caleovog posljednjeg rada je njegova sklonost zastarjelim ritmovima. Kao neko čija se karijera poklopila sa dobom ritam mašina, čini se da je Cale mogao zaći dublje u istraživanje. No, nije da i to ne donosi neku dozu svedenosti, reminescencije na doba koje ga je iznjedrilo.
Cijeli materijal gravitira između prošlosti i sadašnjosti, a Cale uspijeva da bude mjesto spoja ta dva toliko različita svijeta. Iako materijal nije bez mana, autor i dalje stvara pjesme bogate teksture koje ne idu uvijek tamo gdje biste očekivali. Možda su problem baš ta očekivanja.