Dok se današnji sastavi svojski trude da upakuju sve potrebne sastojke za iole slušljiv album u 10 do 12 pjesama, (kako je to opet trend na tržištu), pa iste pjesme produžavaju nerijetko do besmisla, pravi je biser ponovo čuti ostvarenje koje to uspije u nepunih 39 minuta. Tačnije 38:49 minuta. 1967. godine, kada je nastao ovaj album muzička industrija je bila već dobro osviješćena. Iz današnje (a i tadašnje) perspektive neizbježno je onda pitanje kako je album koji jedva da je imao konvencionalnog refrena uopšte uspio toliko protresti učmalost ša – la – la i na – na – na tržišta.
Američko – britanska trojka predvođena tamnoputim dvadesetpetogodišnjakom je uspjela pokrenuti pravu malu revoluciju u muzičkom svijetu, podsvjesno kroz nju nagovještavajući slijed budućih događaja. Ako tražite album koji će vam dati sliku dekade koja ga je iznjedrila, ne idite dalje. Album na kojem dva revolucionara, jedan na gitari, drugi na bubnjevima kao da vode vatreni dijalog – dok ih odmjerene Redingove bas linije vezuju za zemlju i stavljaju u ovovremenski kontekst – je artefakt koji mora imati svaki muzej pop kulture. Shodno tome i kolekcija svakog pravog ljubitelja muzike. Tek izašla iz procesa stvaranja albuma Are You Expirienced?, grupa je bila pritjerana uz zid potpisanim papirom na kome je stajalo da će za Track Records te 1967. godine izdati dva albuma. Svi su vjerovali da će drugi album, kako to obično biva, ostati u sjenci svoga starijeg brata i krasiti police tek zagriženih kolekcionara. Trojka je vjerovala u suprotno i u decembru te godine (oko pola godine po izlasku prethodnika) iznjedrila, po mnogima, najbolji od tri albuma koliko su snimili zajedno. Treći je naravno Electric Ladyland, pa prosudite sa kakvim se gromadama rvao Axis: Bold as Love. Za razliku od visokooktanskog prethodnika, albuma “Are You Experienced?”, Axis je donio sazrelog Hendrixa i muzički i tekstualno, koji se od hard fank rok pjesama (Wait Untill Tomorrow, Spanish castle Magic…) spušta u predjele pitkog, kako su ga savremenici nazivali, „acid fuel” bluza sa pjesmama One Rainy Wish i gotovo božanskim Castles Made of Sand i Little Wing. Bez sumnje album koji najviše otkriva dušu svog tvorca, introvertnog, samoukog dječaka iz Sijetla. Autobiografski, koliko to uopšte može biti album ovako stidljivog i povučenog umjetnika, Axis: Bold as Love, ponešen hipi pokretom i cijelom pompom kasnih šezdesetih, priča priču o ljubavi i životu, ali između redova i o dječaku koji se igra indijanaca (zna se da je njegov djed pripadao plemenu Čirokija i da je njime tekla indijanska krv), o rasturenom domu, o smrti majke, o njegovim ljubavima, ali i o Hendrixu buntovniku, koji u svojoj ličnoj himni „If 6 was 9″ preklinje da bude ostavljen na miru da živi svoj život i sačeka svoju smrt. „Theyre hopin soon my kind will drop and die but / Im gonna wave my freak flag high, high!” Sve ovo majstorski uspijeva da se uklopi u trominutne epove, koji nenametljivo jedan po jedan osvajaju vašu pažnju sve do onog momenta kada ćete biti u stanju da potpuno uđete u njegov gotovo dilanovski svijet boja, kojima izražava osjećanja prema djevojci u zaključnoj numeri, po kojoj album i nosi ime. Kao da tekstualni i muzički dijamanti nijesu bili dovoljni da ovjekovječe ovaj album, tu je još par činjenica. Sav materijal je snimljen za par nedjelja sa vrlo malo naknadnog dosnimavanja i overdabinga. Gotovo svaki solo je sniman iz prve, a korišćenje gitarskih efekata i produkcijskih trikova (wah – wah, reversni solo, fejzeri, panorama), koji su za te godine bili prava mala revolucija i danas inspirišu mnoge. Opšti utisak albuma, pomalo kvari jedina numera koja nije Hendrixovo čedo. Redingove stvaralačke i pjevačke mogućnosti mogu se čuti u bitlsolikoj, „Shes So Fine”, kojoj uporna reanimacija Mitchellovim ritmovima vraća tek toliko života da anemični Redingov glas uspije da izgura do sljedeće strofe, refrena, pa opet strofe… I pored ovoga, tridesetak minuta salve najčistijih emocija je više nego dovoljno. Za sve one kojima treba dodatno gorivo da bi se natjerali da poslušaju ovo remek – djelo evo samo par stavki iz prebogatog CV-a albuma Axis: Bold as Love. Na top listi 1968. je dostigao peto mjesto u Britaniji i treće u SAD. Dok ga Mojo stavlja na sedmo mjesto najboljih albuma svih vremena, kod Rolling Stone-a ulazi u 100 vječitih, a uključen je i u knjigu „101 album koji morate čuti prije nego što umrete”. Axis: Bold as Love su 1997. remasterizovala i ponovo izdala Hendriksova porodica – danas vlasnici najvećeg dijela njegovog opusa. Za reizdanje je urađen novi omot, najvjerovatnije zato što sam Hendriks nije bio zadovoljan sa originalnim, ali je ipak pristao da on ostane na originalnom izdanju. Danas postoji preko dvjesta cover verzija pjesama sa ovog albuma. Prve su počele da nastaju već 1968, a njihov broj se svakodnevno povećava Jedina numera sa ovog albuma koja još uvijek nije dočekala svoju obradu je Redingova She’s So Fine.
Snowy White & The White Flames
Little Wing (Melting)
1996.
Iako odgojen više na tradiciji BB Kinga i Buddy Guya, njegova engleska fuzija bluza i roka na momente podsjeti na ono što je skoro trideset godina ranije radio Jimi Hendrix sa svojim bendom Experience. Zanimljivo, trojka White Flamesa koju čine Snowy White (dugogodišnji prateći gitarista Peter Greena, Pink Floyda i punopravni član Thin Lizzya) i holandski dvojac Juan Van Emmerloot i Walter Latupeirissa se okupila 1992. upravo na koncertu posvećenom Hendrixu. Danas se upravo ovaj trio smatra jednim od najboljih u vodama bluz roka. Little Wing (za američko tržište Melting) je jedan od njihovih najboljih albuma (računajući i one koje je Snowy White radio prije White Flamesa). Nespretno slaganje numera na albumu, slušaoca može pogrešno navesti da se radi o prosječnom ostvarenju. Najbolje stvari se dešavaju u drugoj polovini. Počev od naslovne “Little Wing”, u kojoj je bend otišao znatno dalje od ostalih koji su obrađivali istu numeru. Najveći autorski uspjeh samog Whitea, pjesma “Bird in Paradise” stvari prilično zahuktavaju, a album uspijeva da donese potrebnu satisfakciju. Najzanimljiviji dio albuma je gotovo koncertna atmosfera koju prenose u dugačkim solima. Ova trojka kao nekada Jimi Hendrix Experience pušta pjesme da se razvijaju, da žive. Jako hrabro i uspjelo za jedan studijski album.
Red Hot Chilli Peppers
Blood, Sugar, Sex, Magik
1992.
Dok je B.S.S.M. danas album koji za nove fanove RHCP predstavlja samo nužni okvir u koji je smještena Under the Bridge, za sve ostale (pa i one koje ne vole dotični bend) on je vrhunac u njihovoj 25godišnjoj karijeri. Još od samih početaka, Axis: Bold as Love kao i ostatak Hendriksove zaostavštine je bio mjesto inspiracije ljutih papričica. Uticaj na rano preminulog Hilel Slovaka i sada već bivšeg gitaristu Peppersa John Frusciantea je očit. Tokom godina grupa je obradila ogroman broj pjesama sijetlskog “divljeg djeteta”, a na ovom albumu su se trebale naći upravo dvije sa antologijskog Axisa – Castles Made of Sand i Little Miss Lover. Kako je album ispao podugačak, RHCP su se odlučili da skrajnu ove pjesme, a na album je kao obrada ušla samo minijatura “Theyre Red Hot” – Roberta Johnsona. Najzapamćenija numera sa ovog albuma (pomenuta Under the Bridge) je svojevrstan muzički omaž pjesmi Little Wing, a bez očigledne tradicije muziciranja visokoenergetskih numera trojke sa Axisa, album koji je učinio prekretnicu u karijeri RHCP nikada ne bi bio toliko upečatljiv.
Ben Harper
Fight for Your Mind
1995.
Jimi Marley kako ga je neko davno, iz šale nazvao, je uspio na ovom albumu (drugom u svojoj diskografiji) da kroz svoje tekstove objedini bunt i nezadovoljstvo svoja dva najveća uzora. Kao i na sina Sijetla i na njegove rime je uticao trubadur Dylan, a nijednom od njih (ipak znatno više Harperu) nije strana ni muzika Ritchie Havensa. Osim duha i atmosfere koje umnogome duguje Hendrixovim raskošnim pjesmama laganijeg tempa, poput nekih sa Axisa, kakva je One Rainy Wish, Harper uplivava u akustičnu zaostavštinu sina Sijetla iz koje će tokom cijele svoje, već više od 15 godina, dugačke karijere crpiti potrebnu snagu, koja će možda u punom sjaju buknuti na albumu “Lifeline”, gdje se odriče blagodeti tehnike i uspijeva da snimi najsiroviji zvuk u svom opusu do danas.
dl
{jathumbnail off}