U prodaji je knjiga Ante Perkovića “Knjiga o pjesmama: Rundek, između”, koja u izdanju Menarta na 172 stranice donosi ‘intimne, poetske zapise u prvom licu koji će vam bolje od bilo kakve biografske fikcije ocrtati čovjeka i njegovo vrijeme’.
S obzirom na to da nema javnog prostora u regionu u kojem se s Rundekom može neometano razgovarati duže od deset minuta, Perković i Rundek odlučili su se za međusobno dopisivanje, a ne klasične intervjue ili pisanje klasične biografije. “U Splitu nam je upala nepoznata raseljena Hrvatica, koja je upravo iz Njemačke došla na neki sprovod, a na Vodicama je konobar umjesto s: ‘Izvolite?’, nastupio pjevajući: ‘I ne boj se buke, to što svira to su ruke'”, priča Perković o nastanku knjige. Dodaje da im je upravo dopisivanje omogućilo da neometano dođu do serije intimnih, poetskih zapisa u prvom licu, koji bolje od bilo kakve biografske fikcije ocrtavaju čovjeka i njegovo vrijeme. Uz taj, najvredniji dio knjige, prisutni su i “glasovi” Rundekovih saradnika, savremenika i saputnika, a takođe sadrži i dokumente, sjećanja i neke fantastične priče, čiji likovi možda i nemaju direktnu vezu s Rundekom, ali stižu s istog izvora. “Rundek, između” obogaćena je i fotografijama na 32 strane, koje nude presjek zanimljive i bogate karijere ovog muzičara. “Kada se pojavila ideja da objave moju biografiju, pošto sam, hvala bogu, još živ i aktivan, i nadam se da moj opus nije još zaokružen, odmah sam pomislio na Antu Perkovića. Antinu knjigu ‘Sedma republika’ sam s uživanjem pročitao. On je jedan od rijetkih ljudi koji znaju pisati o muzici ‘iznutra’. Sviđa mi se kako piše, kako mu elegantno teče rečenica i kako su mu svježe asocijacije. Njegov mi je senzibilitet blizak”, pojašnjava Rundek. Kaže da mu je Perković povremeno mejlom slao pitanja, a da je on odgovarao na način za koji se nadao da će ga inspirisati da se o tome raspiše. “Ti su moji odgovori završili u knjizi pa ona ima i autobiografskih elemenata”, ističe Rundek. Izdavač ove knjige je “Menart”.