Nedavno smo imali prilike da slušamo Vaš Baltazar na koncertu na nikšićkoj tvrđavi. Posljednjih mjeseci je sve izgledalo skoro, pa kao nekada. Kako je protekli period izgledao iz ugla nekog ko stvara autorsku muziku i kakav je osjećaj biti ponovo na bini?
Uvijek je dobar osjećaj zasvirati sa starom ekipom, pogotovo nakon duge pauze od preko dvije godine, izazvane pandemijom. Dugo nisam dolazio u Crnu Goru, ni svirao javno, te sam se baš uželio, što se, čini mi, se moglo osjetiti i u svirci.
Duži period živite u Njemačkoj. Kakva je situacija u toj zemlji kada je autorstvo u pitanju?
Mislim da nisam baš najbolja osoba da da odgovor na to pitanje. Naravno da se u inostranstvu generalno autorski rad mnogo ozbiljnije shvata i cijeni, ali moje lično iskustvo je obrnuto – mnogo sam više autorski angažovan u CG nego u Njemačkoj, ali to je do mene. Nisam se baš snašao u Njemačkoj, i paradoksalno, više se bavim muzikom kad dođem kući. Mada ni to ne čudi, tamo gdje se autorski rad cijeni, postoji samim tim i mnogo veća konkurencija, i shodno tome ne dobije svako priliku da bude autorski angažovan.
Dok ste živjeli u Crnoj Gori, bili ste aktuelni u velikom broju sastava i projekata. Na čemu trenutno radite i da li ima planova da neki od tih projekata uskoro dobije album ili neko slično pakovanje?
Neki od tih projekata i sastava su nažalost zamrli nakon mog odlaska, ali recimo džez sastav Baltazar radi sporadično, i sviram sa Glembajevima kad god mogu. Imam neke planove za snimanje nekih autorskih numera sa Baltazarom, ljetnje gužve i obaveze su poremetile malo te planove, ali namjeravam da dođem opet kroz par mjeseci, da se posvetim i tome između ostalog.
S obzirom da u Crnoj Gori i ne postoji ozbiljan izdavač ili značajna podrška autorskoj muzici, ukoliko nije angažovana u „pravim smjerovima”, ostaje, čini se, samo ‘uradi sam’ varijanta. Vaš komentar?
Internet i društvene mreže su umnogome promijenile pojam i ulogu „izdavaštva” pogotovo kad je muzika u pitanju, tako da lično se ne bi puno oslanjao na to. DIY varijanta je za određene žanrove i kontekste čak poželjna. Ljudi nalaze alternativne načine da dođu do publike, i to može i sam kreativni proces odvesti u nekom dobrom pravcu. Ali to ne znači da se treba pomiriti sa tim što ne postoji institucionalna podrška, ili ako postoji, bude vrlo površna i uslovljena na razne načine. Takođe, mislim da je najvažnija podrška, koju autori mogu tražiti, ona medijska.
Negdje sam naišao na komentar u kome se navodi da se za pare koje odu za samo jedan muzičko-politički spot, kakvi po pravilu iskaču prije svakih izbora, može snimiti nekoliko albuma autorske muzike. Da živimo u alternativnom univerzumu u kojem su stvari obrnute ili jednostavno ispravne, šta bi to značilo za Crnu Goru?
U alternativnom univerzumu postoji Crna Gora koja zahtijeva autorski rad i kulturni proizvod koji nije uvozni. Dakle, publika se tu pita. U našem tužnom univerzumu publika je ta koja se ježi uz pjesme sa jeftinim patriotskim nabojem, pravljene za dnevnopolitičke svrhe, umjesto uz neki rad koji realno odslikava našu svakodnevicu, i koji je prožet sviješću o našoj socijalnoj zbilji, ili koji je prosto iskren. I onda je normalno da se pare slivaju tamo gdje se slivaju. I onda kad institucije podrže snimanje albuma, recimo, ti albumi kupe prašinu nakon što ih preslušaju rodbina i prijatelji. Jeste kulturna politika loša i preloša, ali je takva, jer se prilagođava potražnji.
I pored svega u Crnoj Gori je već neko vrijeme aktivan jedan broj odličnih jazz i blues sastava poput Kuhinjazza, MP trija, Light Under the Black Mountain, Kind of Blues… Tu je i nekoliko standardnih manifestacija koje promovišu jazz, druge su u najavi. Kako iz Vašeg ugla izgleda situacija kada su ovi muzički izrazi u pitanju kod nas?
Džez/bluz scena u Crnoj Gori je minijaturna, ali kvalitetna. Jako sam srećan kad čujem da su neki od bendova koje si naveo nešto snimili, kad čujem da rade i da stvaraju. Što se tiče džez festivala, ponekad mislim da ih ima premnogo u Crnoj Gori. Volio bih da fokus bude na tih par ozbiljnih i kvalitetnih manifestacija. Njih treba razlikovati od nekih koji su tu radi pranja para, maltene. Džez festivali su pogodni za to, jer jer džez često neutralna, politički korektna „muzikica” koja istovremeno sugeriše kao neki „kulturni nivo” pa je lakše uzet pare za to.
Izdavaštvo, formati, streaming servisi… za nekog su problem, za nekog prednost. Kako Vama izgleda današnja muzička situacija? Ako imate neka dobra iskustva sa „zapada“, evo prilike da ih osvijetlimo.
Da se nadovežem na ono što sam prokomentarisao već u ranijem odgovoru – streaming servisi i internet su prosto naša realnost u okviru koje moramo djelovati najbolje što možemo. Neko moderne formate izdavaštva iskoristi kreativno, a neko se ne snalazi baš najbolje, uključujući i mene.
A što se tiče mojih iskustava sa „zapada” – ona su prilično tanka. Ja se tamo maltene uopšte ne bavim svojom strukom, osim sam za sebe u svojoj sobi, tako da nemam nekih iskustava vrijednih prenošenja. Mogu da vam kažem kako je prati sudove u restoranu ili biti content moderator za Facebook.
Za kraj da uputimo zainteresovane gdje Vas mogu čuti u narednom periodu?
Bojim se da je moja sezona sviranja sada završena – imao sam nekoliko divnih nastupa sa ekipom iz Baltazara, Glembajevima i drugim prijateljima, ali za koji dan se vraćam u Berlin da opet blejim u ekran kompjutera i pravim muziku za svoj groš. Može se desiti kad budem dolazio opet za par mjeseci da će biti nastupa uživo, ali o tom potom.
DL