Dok se vrše poslednje pripreme za još jedno izdanje Searocka, vrijeme je da se sa organizatorom Ivanom Gvidom Krivokapićem podsjetimo zbog čega treba posjetiti ovu primorsku feštu.
Ljetnja pozornica koja je do sada ugostila imena poput: My Buddy Moose, The Bambi Molesters, Goribor, Chris Eckman & The Frictions, Comanneci, The Salongorkesteret, Fantodrom, Vrpca, The Penny Black Remedy, Gustafi, The Backyard Sinners, Izae, Steve Wynn i Chris Cacavas u sledeća dva dana će izgledati ovako:
25. JUL
20.00h SOLID GROUND (MNE)
21.30h Stray Dogg (SRB)
23.00h Dan Stuart FT. ANTONIO GRAMENTIERI (USA)
26. JUL
20.00h Lovely Quinces (CRO)
21.30h Chuck Prophet Official FT. STEPHANIE FINCH (USA)
23.00h Howe Gelb with Band (USA)
Reci nam o počecima Searocka. Kako je krenula cijela priča?
Ideja za SeaRock se pojavila jedne noći kada sam dobio priliku da se lično upoznam sa Howe Gelbom. Pomislio sam da bi lijepo bilo vidjeti Howea i u Crnoj Gori. Uslijedilo je poznanstvo sa momcima iz grupe My Buddy Moose, a zatim i njihov koncert na ljeto 2010. koji se i danas pamti, na kojem sam zajedno sa drugarima iz Kotora odlučio da ozbiljnije razmislim o pokretanju pravog malog festivala. Zahvaljujući razumijevanju opštine, Kotorana, interesovanju entuzijasta i radu brojnih volontera, SeaRock je krenuo 2011. godine. Međutim, kao i uvijek problem su predstavljala novčana sredstva, tako je i dan danas – od januara pa do maja, svake godine, muči neizvjesnost oko finansija: da li ćemo i ove godine imati razumijevanje sponzora i sakupiti dovoljno novca da bi festival mogao da nastavi da postoji. Jer, kao što je već poznato, ulaz na SeaRock je besplatan, organizacija se u potpunosti zasniva na sponzorstvima, pomoći kotorske opštine i turističke organizacije, ministarstava.
Stigli ste do četvrtog izdanja. Koliko je teško održati kontinuitet, dovoditi svjetska imena i ostati besplatan?
Primijetio sam da zainteresovanost za SeaRock raste iz godine u godinu. Kvalitet je prepoznat, i takvom imidžu ostaćemo vjerni. Mislim da je to ključni kapital SeaRocka zahvaljujući kojem će on nastaviti da raste. Teško jeste moliti za novac, ali računam da radimo ispravnu stvar, i u takvom kontekstu ništa ne predstavlja prepreku, pa ni sujeta. Divno će biti ako SeaRock ostane besplatan, a to zavisi od trenda u razumijevanju države i firmi koje će SeaRock jednoga dana prepoznati kao kulturnu manifestaciju od nacionalnog značaja. Ukoliko se, međutim, to pozitivno raspoloženje ne nastavi, bojim se da će to značiti i kraj SeaRocka. Politika nenaplaćivanja karata ima dvostruku ulogu: da učini dostupnom najbolju rock kulturu i da edukuje. SeaRock na Ljetnoj pozornici ne smije se eksploatisati u naplati karata. Međutim, SeaRock festival ima jedan drugi potencijalno iskoristiv aspekt, a to je da on iz godine u godinu privlači sve veći broj stranaca u Crnu Goru, i da zahvaljujući njemu imidž Kotora i Crne Gore dobija jednu novu dimenziju koja prevazilazi ustaljene navike u razmišljanju.
Ove godine prisutne su jaki tri hedlajnera u odnosu na prethodne godine kada ih je ipak bilo nešto manje. Nagovještava li ovo rast festivala?
Zamisao je da festival nastavi da postoji na Ljetnoj pozornici, kako zbog samog doživljaja, tako i zbog realnih okolnosti, a to je da boljeg mjesta u Kotoru za sada nema. Može da raste u smislu imena koja budemo dovodili, međutim taj trend će biti moguć samo ukoliko bude postojalo interesovanje grada i države. Pritom, svi treba da znaju da je muzika koja se izvodi na festivalu prvoklasan rok koji će uvijek imati svoju publiku koja će baš zbog omiljenih autora stići iz daleke Norveške ili Beograda i Zagreba u Kotor. (Tako je i ove godine, javljaju se sa svih strana, traže smještaj u tom periodu da bi vidjeli i čuli uživo Dana, Chucka, Gelba, Lovely Quinces, Stray Dogg i Solid Ground ).
Iz vašeg ugla, ima li Crna Gora publiku koja može adekvatno ispratiti ovakva dešavanja?
Publika u Crnoj Gori je kao i publika bilo gdje u Evropi. Na kvalitet odgovaraju aplauzom, zahvalni su i emotivni kada treba, uzbuđeni ili relaksirani, zavisno od ritma i melodija koje se izvode. Problem je u tome što su jako malo informisani o vrsti rocka koji forsiramo, koja bi se mogla opisati kao americana, indie-rock, alternativa… Međutim, kada se jednom upoznaju sa njom, interesovanja rastu veoma brzo. Prije desetak godina o grupi Calexico malo je ko znao. Prije dvije godine tridesetak ljudi je samo zbog njih iz Kotora išlo u Zagreb na koncert. Dakle, kao i bilo gdje drugo, i crnogorska publika ima sluha za dobre stvari. Samo im treba predstaviti i ponuditi. Prava je šteta što se amerikana ne populariše više putem radija i ostalih medija u Crnoj Gori, jer to je muzika koja pruža kompleksan doživljaj.
Osim famoznih finansijskih sredstava, da li opstanak Searocka može u budućnosti imati nekih drugih prepreka?
Svi navijaju za SeaRock. Iz dana u dan dobijamo sve više pohvala, riječi podrške. Tako da novac jeste jedina i najveća prepreka za održivost našeg festivala – ako nestane sredstava, neće biti ni SeaRocka.
Region proživljava svojevrsnu krizu kada su festivali u pitanju. Negdje je došlo do zasićenja, negdje manjka vizije, a negdje je prisutna nezainteresovanost publike. Ipak, ima i novih svježih festivala. Imate li neku viziju razvoja događaja na festivalskoj mapi regiona?
Ne bih želio da prognoziram budućnost festivala u regionu, ali neke stvari su očigledne. U Hrvatskoj se dešava značajan pomak. U Srbiji, osim individualnih zalaganja za organizovanje koncerata, mislim da festivali (i festivalski turizam) nijesu u usponu.
Kada je SeaRock u pitanju, viziju, nažalost, ne smijemo da priuštimo, jer ona se svakoga časa može urušiti uskraćivanjem finansijskih sredstava.
Festival bi ostao besplatan na Ljetnoj pozornici, nastavio bi da održava svoj imidž kvalitetnog malog festivala dovođenjem velikih autora (P.J. Harvey, Yo La Tengo, Calexico, Lambchop…). U tom slučaju računali bismo sa velikim prilivom turista koji bi otvorio nove mogućnosti razvoja Kotora i Crne Gore.
SeaRock, nameće se neminovno, tada bi postao izuzetno važan događaj na crnogorskoj kulturnoj sceni i momenat u turističkoj ponudi, čega smo veoma svjesni. Ali, ponavljam, na viziju se mora čekati, ako se ikada postigne finansijska sigurnost…
DL