Od hip hop dvojca evoluirali ste u ovo što danas predstavlja St!lness. Da li je to bila nužna promjena odlaskom jednog MC-a ili nešto drugo?
Ne znam je li bilo nužno, ali osjećao sam potrebu da izvedba pjesama bude žešća. Nisam u to vrijeme mogao naći producenta koji u istovremeno radi hip-hhop, reggae, jungle, drum’n’bass i funk pa je sastavljanje benda i kretanje “ispočetka” bilo jedino logično.
Uostalom, volim gitare pa, eto… Mislim da je želja za muzičkim razvijanjem i radom sa što većim brojem ljudi presudila u tom trenutku. Skupio sam bend sa ljudima s kojima sam dobro protulumario nekoliko puta i oni su u to vrijeme imali veliku želju svirati što više.
Šta je St!lness napravilo onim što su danas? Koji događaji i koji ljudi?
ST!LLNESS su obilježili ljudi koji su prošli kroz bend i oni koji su dolazili i dolaze na koncerte. Ljudi koji su inspirirali mene i moje ljude iz benda. Ljudi s kojima je bend direktno ili indirektno imao kontakt. Ljudi koji su pravili muziku koju mi slušamo. Ukratko – ljudi. Svi iz posrednog i neposrednog kontakta s nama.
Što se događaja tiče ne bi ništa specijalno izdvajao. Imamo tri albuma iza sebe, jedan ispred sebe, zavidan CV… Sve što smo radili i radimo utjecalo je i utječe na nas. Triba samo bit otvoren prema svemu i svima i stvari se same slažu.
Kako danas živi bend u hrvatskim medijima. Ranije ste imali nekih problema sa njima?
Mislin da su mediji, nakon šta su nas uzdigli pa tresnili od pod, sad poprilično indiferentni prema nama. Nalazimo se u “sivoj zoni”.
Opet malo o medijima. Đelo Hadžiselimović. Možda da malo pojasnimo ljudima sa ove strane. On je dugogodišnji urednik na HTV-u. Da li je naslov ironija ili…?
Upravo suprotno. Đelo je jedan od rijetkih ljudi koji je na pravi način koristio jedan vrlo jak medij i na taj način poprilično pozitivno i ozbiljno utjecao na naše živote.
Ne štedite sistem u Hrvatskoj. Ima li problema?
Ima. Puno. Vrlo mnogo. Jako. Tuče nisko. U jaja. Po koljenima. U pleksus.
Koliko publika uopšte upija poruke koje šaljete, a koje su sve osim lagane i pitke?
Kad uzmemo u obzir da naše pisme nisu izmišljotine već ogledalo svega oko nas moglo bi se reć da mi zapravo upijamo sve oko sebe i kroz pojačala prštimo prema van. Naša publika su naši “sličnomišljenici”.
Vaši albumi bi bez problema mogli funkcionisati globalno da možda stvar malo ne koči jezička barijera. Koliko je sebe u vama prepoznala evropska publika kojoj ste se do sada predstavljali?
Možda. Skužili smo svirajući malo po Evropi da ljudi osjećaju našu energiju bez obzira na jezičnu barijeru. Kažeš rečenicu-dvi o temi pjesme i do kraja je svima sve jasno.
Iz ove naše perspektive, čini se da je Hrvatska otišla najdalje u pravcu rješavanja pravnog statusa umjetnika, zaštite autorskih prava, ubiranja tantijema, marketinga u muzici… Da li to više guši stvari ili ih gura unaprijed?
Lova od autorskih prava me malo pogura, al je daleko od toga da bi me to moglo hranit ili platit račune tako da ja nisam baš reprezetativan primjerak za ovo pitanje. U neku ruku gura, a u drugu definitivno koči. Muči me šta ne mogu više nešto samplirat bez da me naganja neka virtualna policija i svojata kreativnost na temelju toga. Sampler je legitiman instrument i ne bi se smjelo toliko rigorozno gledat na to. Pa valjda ljudi koji sampliraju nešto to rade iz ljubavi, kreativnosti i poštovanja prema nečijem radu na koji se žele nadogradit??? Ta tema je zajebana i treba joj posvetit dosta vremena i prostora. Meni je trenutno najbitnije završavat pjesme. Preša san tridesetu i po prvi put u životu osjetio da starim. Sad mi je najbitnije da dalje stvaram pa šta bude.
Zanimljivo mi je bilo na par piratskih stranica, poput newalbumreleases između novih izdanja Bob Dylana i Bad Religiona ugledati vaš album. Nije baš da se regionalna izdanja tu često nađu. Kakav je odnos sa stranim izdavačima? Tražite li nekog?
Zanimljivo. Nisam znao za to. Zašto nam nitko tako nešto ne kaže? Čast je. Volio bi da se naša muzika što efikasnije i što brže širi. Na bilo koji način. Nije da tražimo, al mislim da ne bi ni odbili takvu ponudu. Ne bi sigurno.
Pomenuo si novi materijal?
Da. Unatoč činjenici da publika još nije savladala ni “stari”. Vrime je ubrzano i ako želiš plivat u svemu tome treba znat kako. Imamo nove stvari. Par ih još treba završit. Ovaj put nećemo forsirat ni brzat. Kad bude gotovo i budemo zadovoljni ide van.
Šta se kuva u Splitu poslednjih godina? Kakva je scena, osim ovih opštepoznatih imena?
U Splitu je uvijek bilo i uvijek će bit vrhunskih umjetnika kojima je teško preživit ili probiti se. Ne mogu nabrajat, al nakon generacije proboja TBF-a i svih koje su oni povukli za sobom u zadnje vrijeme dosta toga su povukli Dječaci. Oko te dvi jezgre se okuplja dosta ljudi i bratskih bendova i muzičkih projekata. ST!LLNESS je ipak zagrebački bend sa ljudima sa svih strana, a ja živin na relaciji Zagreb-Split-Vis pa nisan detaljnije upućen u sve.
Kada se vidimo u Crnoj Gori?
Nije do nas. Reci nekim organizatorima da nas zovu.
DL