Suština je da država mora da prepozna značaj domaćeg autora i da sistemski njeguje njegov rad i stvaralaštvo. Svakako da imamo šta da ponudimo, ali nema ko sve to da brendira. Godinama čekam da se to nešto desi samo od sebe pod uticajem ovolikog stvaralačkog naboja koji postoji među autorima, ali za sad se ne dešava. Mnoge stvari su bolje nego što su bile, ali naravno da može i mora biti bolje
Crnogorska muzička scena dobila je neki novi podsticaj poslednjih par godina. Stvaraju se novi bendovi, rađaju projekti i komponuju pjesme. Dobre pjesme. Među onima koji traju i stvaraju izdvajaju se rijetki. Kontinuitet je prepreka na kojoj padaju brojni. Jedan od onih koji je prešao tu prepreku je Ivan Ivanović, mnogima poznatiji pod umjetničkim imenom Bubnjivi. On i njegov prateći sastav Psi koji čine gitarista Stefan Pantović, bubnjar Marko Milonjić i basista Mihailo Šaranović ovog aprila su objavili debi materijal. Iako se radi o albumu prvijencu, Bubnjivi je dobro poznat ovdašnjoj publici. Njegove pjesme vrte se i izvode uživo već nekoliko godina. Potrudio se i da ekranizuje neke od glavnih brojeva koje je upisao na materijal Stanje svijesti. Iz svega do sada urađenog jasno je da se radi o rijetkom autoru koji vodi računa o svim detaljima. Ne samo o onim vezanim za kreativni proces, već i za onaj teži dio priče koji slijedi nakon snimanja i objavljivanja pjesama. Zato i ne čudi što je uspio da za svoj rad zainteresuje značajnog izdavača Lampshade media.
Nakon sedam godina album prvijenac je konačno vani. Njegov naslov datira još od prvog singla kojim se Bubnjivi predstavio auditorijumu. Sedam godina čini se kao dug period, ali u crnogorskim uslovima i ne mora da znači da je tako. Koliko brzo su za Bubnjivog protekle te godine?
Pa u principu kad se pogleda sedam godina je ogroman vremenski period. Sa druge strane to je u procesu stvaranja muzičkog albuma samo jedan tren. Za to vrijeme Bubnjivi je svoje stanje svijesti predstavio publici i olakšao svoju psihu podijelivši sa publikom ono što njega intimno muči. Sve u svemu, sve se desilo upravo kad treba da se desi. Ni dan ranije, ni kasnije. Vjerujem, i znam da je tako.
Svo to vrijeme, aktivno si u muzici na više načina. Šta se promijenilo u shvatanju muzike, ali i svega onoga što je okružuje u tih sedam godina?
Nije se mnogo toga promijenilo. Možda sam samo malo staloženiji, bolje osluškujem samog sebe i realnije planiram. Kada ovo kažem mislim na činjenicu da sada znam koliko je kompleksan proces rad na albumu, pa ću u budućnosti, između ostalog, biti aktivniji sa singlovima. Na kraju krajeva može se reći da sam mudriji u odnosu prema muzici, a muzika je uvijek konstanta.
Album zatvara i jedno novo tumačenje ili čitanje dobro poznatog tradicionala. Kako ste se odlučili za taj korak?
Silom prilika smo prije nekoliko godina bili u situaciji da za potrebe emisije Obrati pažnju snimimo neki tradicional u našem aranžmanu. Ja sam tada tragajući za pjesmama, a opet pokušavajući da izbjegnem kliše opšte poznatih narodnjaka, pronašao tekst „Tu su vodu Zoro vile otrovale, otrovaće Zoro moja i tebe i mene”. Ti stihovi toliko do srži opisuju ovo podneblje koje na izgled ima sve ljepote života, a koje ga istovremeno hrane i onim manje lijepim stvarima. Namjenski sam jednu dursku pjesmu, prebacio u melanholičnu atmosferu. pa joj tako dao jednu potpuno drugu dimenziju. Obzirom da su ljudi tada jako dobro odreagovali na tu pjesmu, odlučio sam da studijsku verziju stavim kao bonus traku i obogatim cijeli album i tom nekom kompozicijom koja je malo izvan cijelog konteksta. A opet se savršeno uklapa.
Materijal je redovno najavljivan video singlovima, tu je i odličan kaver art koji je uradio Luka Žarić. Sad nakon zaokruženog procesa, kakva bi iskustva mogao proslijediti mlađim kolegama? Koje su prečice, koje opasnosti na putu…?
Nijesam pravi lik za dijeljenje savjeta o tome kako treba, jer ni sam često nijesam siguran šta tačno radim. Ne bih volio da zvučim izlizano, ali stvarno vjerujem da treba osluškivati sebe i truditi se uhvatiti sve prilike koje se na putu pojavljuju. Svakako jedna od stvari koje ću savjetovati sebi, pa tako i drugim mladim autorima, je da što češće snimaju singlove i da manje budu opterećeni konceptom albuma. Čini mi se da su prošla vremena kada ljudi imaju vremena da slušaju sat vremena muzike. Tako da to je neki moj osnovni savjet. Biti češće prisutan sa manje materijala.
Kakvo je stanje sa onima ispred bine? Nove tehnologije, pa korona i brojni drugi strahovi prisutni u modernom vremenu su prilično distancirali ljude. Kao često angažovanom muzičaru kako ti se čini taj dio priče? Da li su ljudi počeli da se vraćaju živim svirkama?
Publike mislim da ima. Uvijek je i bilo. Ponuda je slaba! Ovo kažem u smislu da nikad nije bilo manje mjesta u kojima bi moglo da se svira, a crnogorska scena nikada nije bilo plodnija. To su neke nelogične stvari koje ne mogu da dokučim. Mislim da je suština u manjku entuzijazma i želje ljudi da se bave nekim stvarima koje na duže staze ostavljaju trag. Svi su zainteresovani za lajk, senzaciju i kratku informaciju. Moramo se svi zajednički potruditi da ljudima zadržimo pažnju duže od jednog reelsa na instagramu.
Neminovno je da Crna Gora ima kvalitetnih autora. Mnogo je više snimljenih pjesama i albuma, nego ranijih godina… Produkcija je bolja, spotovi kvalitetniji… Ali opet nedostaje dosta toga da sistem u kome nastaje i u kome se plasira muzika bude kompletan. Kako to izgleda iz tvog ugla?
Djelimično sam već odgovorio na ovo pitanje. Teško da šta imam da dodam. Ipak… Suština je da država mora da prepozna značaj domaćeg autora i da sistemski njeguje njegov rad i stvaralaštvo. Svakako da imamo šta da ponudimo, ali nema ko sve to da brendira. Godinama čekam da se to nešto desi samo od sebe pod uticajem ovolikog stvaralačkog naboja koji postoji među autorima, ali za sad se ne dešava. Mnoge stvari su bolje nego što bile, ali naravno da može i mora biti bolje.
Šta je sa ostalim projektima? Da li će nešto ot toga uskoro da nas obraduje?
Što se tiče ostalih projekata, teško mi je da licitiram sa vremenom jer sam već par puta dokazao da mi to loše ide, ali recimo da će do kraja godine izaći nekoliko singlova Parampaščadi i neke nove stvari MP-tria. Nadam se da ću realizovati i dio nekih potpuno novih ideja koje imam. Ali šta će se od toga desiti – vidjećemo.
S obzirom da si pratioce navikao na novitete, ima li pjesama koje se polako kuvaju za drugi album Bubnjivog?
Pjesama za drugi album ima. Neke smo već premijerno predstavili na koncertnoj promociji prvog albuma. Nadam se da ću do kraja godine takođe snimiti barem dva singla kojima ću publici predstaviti u kojem pravcu ide drugi album.
DL