Rokenrol muzika je nastala iz želje mlade generacije, tek stasale iz nedaća drugog svjetskog rata, za svojom muzikom, nekom koju roditelji neće razumijeti ni pokušati da prihvate. U praksi, to je bila prva revolucija svjetskih razmjera izvedena bez krvi. Rokenrol je promijenio baš sve: izgled, govor, hod, ples. Promijenio je pogled na svijet, donio nove autoritete, nametnuo nove odnose između djece i roditelja. Prije rokenrola mladi od 12 do 20 godina ili su smatrani za starmale ili nedorasle. Oni su se manje ili više srećno uklapali u predstave svojih roditelja, imitirajući ih koliko je moguće, i u potpunosti, pri tom, dijelili njihove ukuse.
Zvanično, 1955. je prva godina rokenrol ekspanzije, bez obzira što se mnogi predznaci mogu sresti nešto ranije u filmovima „The Wild One”, gdje je Marlon Brando nastupio kao prvi buntovnik u kožnoj jakni ili „Buntovnik bez razloga” i „Istočno od raja” koji predstavljaju novog generacijskog junaka, Džejmsa Dina. Filozofija „živi brzo, umri mlad”, postala je ne samo Dinova sudbina već i geslo cijele generacije. Odjednom je nastalo i muzičko komešanje. Amerika se suočila sa nadolazećim interesovanjem za crnačku muziku. Nekad ekskluzivni zvuk uskih krugova crne publike, čije ploče danas objašnjavamo kao rane primjere rokenrola, zahvaljujući bijelim pjevačima i muzičarima, postaje šire prihvaćen. Hitovi crnih autora u bijelim verzijama, bez obzira koliko sada bili muzički siromašniji i slabiji, umnogome su približili „zanemareni zvuk” tržištu. Zapravo, u samom početku rokenrol je muzika Crnaca u interpretaciji bijelaca. Čak ni Bill Haley, čovjek koji je napravio prvi pravi svjetski rokenrol hit sa pjesmom „Rock Around The Clock”, nije bio čist od sličnih uticaja. Njegovi uspjesi zasnivali su se na novim viđenjima već poznatih pjesama crnih autora i bez obzira što je sve zvučalo dosta skromnije, kod mladih je naišlo na interesovanje. „Nova muzika” se razlikovala od „civilizovanih muzičkih shvatanja” starijih. Kada se „Rock Around The Clock” počeo penjati na listama popularnosti i laiku je postalo jasno da se nešto novo događa. Novo i uzbudljivo.
Pjevajući „Marseljezu tinejdžera”, Haley je postao prva rok zvijezda. Rokenrol je postao vrlo prisutan uprkos negodovanju bluz čistunaca koji su tvrdili okolo kako su Haleyeve pjesme samo jedne verzije genijalne ritam i bluz muzike. „Otac rokenrola” je sa svojih tridesetak godina odista i djelovao očinski. Zato je brzo pao u drugi plan kada se pojavio mlađi i zanimljiviji. Dvadesetogodišnji kamiondžija iz Mississippia, nastanjen u Memphisu u Tennessiu, po imenu Elvis Presley postao je za rokenrol ono što je Clark Gebble bio za film. Obojica su bili univerzalno popularni i pri tom daleko iznad svojih konkurenata. Elvis je ujedno i prvi rok seks simbol. Malo je vremena prošlo od trenutka kada je Elvis o svom trošku ušao u „Sun” studio da snimi ploču za majčin rođendan do dana kada je postao ekskluzivac koncerna RCA za, tada fantastičnih 35.000 dolara. Započela je sjajna karijera koju ni njegova smrt, avgusta 1977. nije zaustavila. Pored pjevanja, Elvis je uzbudio svijet svojim senzualnim nastupima, koji u početku nijesu naišli na odobravanje, pogotovo, američke bijele publike. Opterećeni rasnim predrasudama, na pjevačevo njihanje kukovima gledali su kao na podražavanje crnačkih obrednih igara. No, ni takvo usko gledanje nije umanjilo uspjeh nove zvijezde. 
Jedino se moglo i uradilo – izmišljen je pandan. Adut smjernije i starije generacije postao je Pat Boone. Dok je Elvis bio „nepoželjan”, dotle je „čisti” i „čestiti” Pat bio onaj momak koji je zadovoljavao san o američkom zetu. Što većina publike nije znala, bio je fakat da su gro Booneovih hitova samo nove verzije crnih originala. Pjesama koje su već odavno snimili Fats Domino ili Little Richard. Bilo kako bilo, dovoljno popularni Boone je između 1055. i 1962. godine napravio preko 20 hitova. Pat Boone „zvijezda opranog rokenrola”, vjerovatno nije istinska karika u lancu ali mu se teško može osporiti da nije imao glas koji je rokenrol približio svijetu tokom druge polovine pedesetih godina. Da je taj svijet bio pažljivij i imao više obzira, mogao je rano da otkrije kako je Boone samo kopija boljih originala. Jedan od tih originala je Fats Domino koji pravu slavu dobija sa izvjesnim zakašnjenjem. Mada je uspjeh okusio još 1949. pjevajući „The Fat Man”, publika je njegov dimljeni glas i urnebesno sviranje klavira otkrila kasnije i dugo držala u samom vrhu rok hijerarhije sa fantastičnom prodajom od preko 20 miliona ploča. Ne mnogo manje značajan, mada mnogo manje srećan, bio je bivši bokser Bo Didley čiji su osobeni ritmovi na gitari u polu autobiografskim pjesmama kasnije bili veoma oponašani. Recimo, Rolling Stonesi su pjesmom „Not Fade Away” dospjeli do visina do kojih Bo nikada nije dosegao. Njegov prijatelj Chuck Berry i pored svih zavrzlama lične prirode, prošao je mnogo bolje i sa pravom važi za najuticajnijeg autora rokenrola svih vremena, pred kojim će kapu skinuti svi, uključujući i Beatlese. Ovjenčan slavom „prvog pjesnika rokenrola”, Berry je bio sposoban da shvati da će nova muzika ostati i odoljeti. On je pravu satisfakciju dobio tek početkom šezdesetih, kada u Britaniji uzima maha ritam i bluz pokret, pa se u žižu vraćaju Berijevi klasici kao „Johnny B. Goode”, „Rock & Roll Music” i „Sweet Little Sixteen”.
Prva godina rokenrola bilježi pojavu još dvije značajne crne zvijezde. Slepi klavijaturista i pjevač Ray Charles, čija je životna tragedija ostavila dosta traga na glas i zvuk, postiže uspjehe serijom hitova: „I Got A Woman”, „What I’d Say! I”Georgia On My Mind”. Hank ballard skreće pažnju pjesmama koje vrve od seksualnih aluzija. To je trend koji će imati dosta pristalica.
Te godine bilježimo i pojavu „doo wop” stila, forma koja je dobila ime po onoj besmislenoj vokalnoj pratnji. Ovom opredjeljenju se priklanjaju crne vokalne grupe među kojima se ističu dvije: Platters i Drifters. Plattersi, kvintet predvođen sjajnim glasom Tonny Williamsa bili su uglađeniji od svojih rivala i to je rezultiralo velikom popularnošću njihovih hitova „Only You” i „Smoke Gets In Your Eyes”. Kroz Drifterse je prošlo preko 30 pjevača, a svjestku slavu stekli su zahvaljujući pjesmi „Money, Money”. Ime grupe je važnije od imena članova. Jedini izuzetak je Ben E. King koji je bio član u vrijeme kada su hitove grupe producirali bijelci Jerry Liber i Mike Stoller, prvi ljudi koji se na pločama pojavljuju kao producenti. Godina 1955. nije u Britaniji donijela veća uzbuđenja. Stoji podatak da je engleski radio bio bez rokenrola. U Americi nije bilo tako. Disk džokej Alan Freed koji je vodio poznati program „Moondogs Rock N Roll Party” iz Klivlenda, otac je termina „rokenrol”, kao što se grad Klivlend smatra za rodno mjesto „nove muzike”. Freed je pored nevjerovatne popularnosti neslavno završio deset godina kasnije, osumnjičen da je bio potplaćivan da neke ploče pušta više nego druge. Pare su ušle u rokenrol nešto kasnije. Te davne 1955 stvari su zvučale i izgledale prilično zdravo.
ROCK82