Izašao novi Imperial State Electric! Pa što sa time? Pa bogami, mnogo. Moram reći da je ovaj najnoviji album, nakon razilaska The Hellacopters, sigurno najbolji proizvod koji je izašao iz Nicke Andersonove kužine. Ko prati bend, primjetio je promjenu u stilu koju njeguje Nicke Anderson nekih desetak godina. Već na pretposljednjem The Hellacopters albumu je bio očigledan uticaj popa i rocka sa početka i sredine šezdesetih godina, i koliko god da Vam ova kombinacija mogla izgledati smiješna, Nicke Anderson je sa ovim posljednjim albumom pogodio u sami centar.
Trebalo je malo vremena da baš sve kockice legnu na svoje mjesto i da se sve rafiniše, ali je vrijedilo čekati. Senzibilitet i stil upravo tog perioda od prije skoro pedeset godina, te nevjerovatna energija rušilačkih rifova koje samo Nicke Anderson pravi (tipično soliranje i da ne pominjem), i rezultat je jedan jako zanimljiv, šaren i vrlo veseo album prepun hitova koji zvuče pomalo sladunjavo, ali neodoljivo sladunjavo.
Daleko od toga da je ovo prvi put. Za one koji ne znaju, bend The Solution je jedan od mnogobrojnih bendova koje je Nicke Anderssona osnovao, ovoga puta sa Scott Morgan na vokalima (urgiram Vas da čujete dva albuma koje su objavili pod ovim imenom) u kome su pokazali da i soul pada na koljena pred talentom ovih ljudi. Morate priznati da je čovjek i te kako svestran. Jelte, Entombed, The Helalcoptes, The Solution, The Hydromatics … vratimo se na „Honk Machine”.
Da ne dužim priču nepotrebno, „Honk Machine” je još jedan odličan proizvod iz Nicke Andersson fabrike, možda najbolji od Imperial State Electric albuma, i sigurno najinteresantniji nakon razilaska The Hellacopters. Jako preporučjivi visoko oktanski rokenrol album sa ogromnom dozom soula i Motown duha. Bravo još jednom!
Nikola FranquelliImperial State Electric – Honk Machine