Kako je nastao Overflow i zašto punk rock?
Prvo da pozdravim sve vaše čitatelje, tebe i prekrasnu Crnu Goru. Pamtim davne dane, prije rata, kad sam s bratom i roditeljima putovao i vidio sve te prekrasne krajolike. Lovćen, Kotor, Bar, pa neko selo zvano Tomba, ako se ne varam, na moru pored Bara; pa pješčane plaže prema albanskoj granici. Najviše mi je u sjećanju ostao kanjon Tare. Tamo je priroda napravila nezaboravno remek djelo. Baš negdje u to doba, kasnih 80-tih počeli smo brat i ja svirati u tamburaškom orkestru u Koprivnici. Tamo smo upoznali bubnjara Dadu koji je eto, uz mene ostao u Overflowu do današnjeg dana. U to vrijeme slušali smo punk kasnih 70-tih, Ramonese, otkrivali smo Pixies i Dado je u jednom trenutku predložio: «Ajmo napravit’ bend». Tako je sve krenulo, a već idući vikend napravili smo prvu pjesmu, dogovorili se oko imena banda i Overflow je bio spreman za let. Punk je bio i ostao osnova naše muzike, ali smo se uvijek trudili da ne ostanemo jednodimenzionalni, da naša muzika ima svoju osobnost i da gajimo sebi svojstven zvuk. Mislim da smo u tome uspjeli i danas je dovoljno samo nekoliko taktova neke naše pjesme da ljudi odmah prepoznaju da je to Overflow.
Jedni ste od prvih bendova koji je svirao melodik pank rock na ovim prostorima. Sanas je dosta bendova tog usmjerenja. Kako gledaš na vaš položaj danas i ranijih dana?
Kad smo krenuli sa bendom nismo još poznavali scenu melodik panka koja se razvijala istovremeno u Kaliforniji. Dapače, čini se kako se dogodio zanimljiv paradoks da su i u Kaliforniji i u Podravini početkom 90-tih godina nastali bendovi koji su svirali sličnu muziku. U to vrijeme nije bilo lako pratiti novu muziku jer interneta nije bilo, pa je trebalo proći dosta muke da se nabavi neka ploča. Nas su često uspoređivali sa Bad Religion, i to već u početku, a mi smo prvi puta čuli Bad Religion nakon svog drugog albuma. Zato s ponosom uvijek govorimo kako smo mi autohtoni podravski glazbeni proizvod. Kasnije, kako je došlo do velikog proboja melodic punk scene i kako je to postala zapravo mainstream muzika u posljednjih desetak godina onda se, kao što kažeš i na našim prostorima povećao broj bendova tog tipa. Mislim da nam to nije bila nikakva smetnja jer, kao što sam već rekao, trudimo se uvijek imati svoj, osebujan zvuk, imamo svoj način gledanja na melodiju, ritam; a čini mi se kako dosta bandova koji sviraju melodični punk jako i previše liče jedni na druge. Bilo bi zanimljivije da budu malo hrabriji i više eksperimentiraju.
Zbog čega su svi albumi na engleskom jeziku?
Od prvog dana i prve probe bili smo uvjereni da ovakva muzika mnogo bolje zvuči na engleskom jeziku. Osim toga bili smo svjesni da, ukoliko želimo svirati po Europi, da nam je engleski jezik ipak bolji izbor. Toga se eto, držimo i do danas i mislim da nismo pogriješili. Možda smo time žrtvovali veći komercijalni uspjeh u našoj regiji, ali onda nikad ne bi putovali Francuskom, Njemačkom, Italijom i ostatkom Europe. Nikad ne bi, kao prošle godine, preletjeli Atlantik čak dva puta i odsvirali kanadsko-američku turneju. Upoznali mnoge zanimljive ljude i vidjeli i doživjeli svašta. To je jedno ogromno životno iskustvo koje je nemjerljive vrijednosti. Tako smo i do danas ostali na engleskom i ne vjerujem da će se to u budućnosti promijeniti iako smo baš ovih mjeseci radili na jednom projektu sa Lidijom Bajuk, poznatom hrvatskom etno glazbenicom, u kojem smo obradili jedan stari narodni napjev na kajkavskom narječju. To je bilo novo i zanimljivo iskustvo, a pjesma bi trebala ugledati svjetlo dana sljedećih mjeseci.
Zašto ste jedan period prekinuli sa radom iako je bend išao na evropske turneje? Stvari su čini se bile odlične po vas?
Bila je to kombinacija različitih faktora. Došlo je i do određenog zasićenja, neki članovi htjeli su završiti fakultete i životi su nas nekako razvukli. To nije bio ni nagli, ni potpuni prekid. Svi smo to prihvatili kao prirodni proces, većina nas se i dalje bavila glazbom i kad je Dado 2005. predložio da ponovno krenemo ozbiljnije isto tako smo to prihvatili posve prirodno. U stvaranju dobre glazbe ključno je uživati. Bez uživanja u komponiranju, pisanju tekstova, stvaranju aranžmana na probama nikad ne nastaje vrijednost. Ako nestane tog uživanja treba nešto promijeniti ili jednostavno stati dok se taj dobar osjećaj ne vrati. Danas ga imamo u izobilju i ova nova ekipa, koja radi od sredine 2005. (Dado, Nike, Zoki i ja) je do sad najbolja.
Ono što ne možemo zaobići kada ste vi u pitanju je zavidan broj svirki po festivalima i samostalno svuda po svijetu. Kako ste uspjeli postići nešto što nijedan bend do sada nije na ovim prostorima, Amerika, Kanada, Evropa…
Kombinacijom talenta, dugogodišnjeg upornog rada i tu i tamo malo sreće. Ovo što nam se u zadnje vrijeme događa je isto spoj svega toga. Sviraš na nekom festivalu, netko te vidi i priča ide dalje. Prošle smo godine prvi put svirali u Americi i Kanadi i prvi smo glazbenici s ovih prostora koji su nastupili na South by Southwest u Austinu, Texas; Canadian Music Week u Torontu i CMJ Music Marathon u New Yorku. Objediniti ta tri festivala u jednoj godini je ogroman uspjeh i za američki bend, a kamoli za jedan bend iz istočne Europe jer se radi o najznačajnijim svjetskim festivalima nove muzike. Nama je to odlično poslužilo za probijanje leda na zahtjevnom američkom tržištu. Za jedan band iz Hrvatske, puno smo napravili.
Čini se da se stanje što se tiče roka mijenja u ovom regionu i sve više prostora za njega ima u medijima. Kako ste vi zadovoljni svojim položajem u toj sferi koja je vrlo bitna za uspjeh?
Već dugo sviramo i stanje u tom smislu se mijenja i uvijek se mijenjalo. Čini se da se sad mijenja na bolje i nadam se da će tako i ostati. Mi doduše nismo nikad imali problema sa publikom u Hrvatskoj i Sloveniji i naši koncerti su dobro posjećeni i sviramo na najboljim i najvećim festivalima i klubovima. Kvaliteta uvijek pronađe put do publike, ako mediji i zakažu. Šteta je što je medijska slika u ovom našem prostoru ipak dosta opsjednuta skandalima i kratkoročnim zvjezdicama, dok se istinske vrijednosti i ljudi koji rade kvalitetno svoj posao često zaboravljaju. To nije tako samo u muzici već u gotovo svakom aspektu društva. Ipak, budimo optimisti svi zajedno.
Možete li mi reći ko je zadužen za tekstove i šta je poruka vaših pjesama?
Nema posebnih zaduženja. Svi doprinose i glazbi i tekstovima. Često su početne ideje, na kraju kad se pjesma završi, gotovo potpuno neprepoznatljive. Cijela poanta naše muzike i tekstova je da prvo mi moramo biti zadovoljni s njima, a tek onda ih stavljamo na albume i sviramo na koncertima. Naši tekstovi nemaju puno toga srodnog sa tipičnim pank rok tekstovima. Obično su mnogo osobnije prirode. Također, nismo se previše trudili prenijeti neku poruku ili govoriti ljudima kako da misle i kako da djeluju. Najzadovoljniji sam kad mi fanovi pričaju kako su oni doživjeli tekst i što njima znači, pa mi otkriju neke stvari i interpretacije koje mi nikad ne bi pale na pamet. Tako naše pjesme dobivaju i širi smisao. Na zadnjem albumu «Hit Me» tekstovi su nešto mračniji i gotovo su u kontrastu s muzikom koja je prilično pozitivna. Rekao bih kao i ovo vrijeme u kojem živimo, čudno, neljudsko, opsjednuto materijalnim i potpuno izokrenutih vrijednosti. Zato muzika «podiže» i veseli, da se probudimo iz te letargije. Odatle i naziv albuma «Hit Me». Udari me, da se probudim! Da opet živim, budem čovjek! Mislim da nam svima skupa treba buđenje što prije.
Kako ste trenutno zadovoljni promocijom albuma “Hit me”? Ovih dana se vrti singl “Surprise”, da li će možda biti i LIVE DVD izdanja uskoro?
Mislim da možemo biti i više nego zadovoljni. Reakcije publike su odlične, a i kritika u Hrvatskoj nas unisono hvali. Baš smo se neki dan šalili da smo sami pisali recenzije bile bi vjerojatno lošije. Drago nam je zbog toga i ponosni smo na ovaj album. Produkcija je na svjetskom nivou, a i pjesme su brzo i odlično prihvaćene.
Što se LIVE DVD-a tiče o tome trenutno ne razmišljamo, ali uvijek smo otvoreni za sve opcije da radimo nešto novo, zanimljivo, uzbudljivo. Nekakav LIVE DVD bio bi lijepi izazov, ali ako ćemo raditi tako nešto bit će nužno da sve bude na visokom kvalitativnom nivou. Nama je svirka uživo najdraži i glavni dio bavljenja muzikom jer lijepo je pisati pjesme, lijepo ih je uvježbavati na probi, snimiti album, ali ništa se ne može mjeriti s tim kad izađete pred publiku i svirate uživo. To je potpuni i pravi doživljaj života jednog benda. Bilo bi lijepo to jednom autentično i kvalitetno zabilježiti da ostane za sva vremena.
Mnogi ne znaju da ste iz Koprivnice, reci mi koliko je bilo teško parirati bendovima iz Zagreba, Osijeka… i reci mi koliko ljudi u vašem gradu prate i podržavaju bend?
Koprivnička scena je početkom 90-tih izbacila nekoliko dobrih bandova. Mi smo jedini ostali i bili dovoljno uporni da nam karijera potraje. U međuvremenu bilo je dobrih bendova, a talenata ima i sad. Problem je što nedostaje upornosti da taj talent pretoče u uspjeh. Čini se da klinci danas žele uspjeh preko noći, a to su, kako se kod nas kaže «rijetki petci». S druge strane ljubav između nas i Koprivnice je dugovječna, postojana i stabilna. Koprivnica je i prošli petak na prvom od koncerata nove «Hit Me» turneje pokazala da nas voli kao što i mi volimo nju. Kugla, klub u kojem smo svirali, bila je prepuna, a ljudi su dobro znali i tekstove pjesama sa novog albuma koji je vani tek dva tjedna.
Nismo nikad previše razmišljali da li je prednost ili nedostatak to što dolazimo iz malog grada. Mi smo građani Europe i svijeta i tako smo se odnosili prema glazbi od prvih početaka. Slučajno smo nastali u Koprivnici koja je predivan mali grad na sjeveru Hrvatske u kojem je život miran i lijep.
Koji su planovi za dalje?
Pred nama su koncerti na kojima ćemo promovirati naš novi album u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu. Svirati ćemo na svim značajnim festivalima u regiji: IN Music u Zagrebu, Terraneo u Šibeniku, Exit u Novom Sadu, a posebno priznanje dobili smo od čelnih ljudi Szigeta koji su nas pozvali da nastupimo na glavnoj pozornici festivala uz najveće svjetske zvijezde. Naravno, osim toga svirat ćemo i u klubovima, a pred kraj godine u planu su europske svirke. Uglavnom uobičajen put za bend nakon novog albuma. Veselimo se koncertima, veselimo se publici, putovanjima i novim doživljajima.
Hvala za intervju, Overflow ćemo i dalje pratiti na portalu, i nadam se da se vidimo i u Crnoj Gori uskoro!
Hvala tebi i čitateljima. Siguran sam da ćemo uskoro doći i u Crnu Goru jer uvijek volimo otići na mjesta na kojima još nismo svirali, a isto tako uvjeren sam da će se i bendu i ekipi svidjeti prekrasna priroda kojom obilujete. Veliki pozdrav iz Koprivnice i nadam se da se vidimo uskoro!
razgovarao: ĐorđepunX