Ijan Glasper je veteran britanske muzičke scene. Svirao je bas gitaru u brojnim pank grupama poput: Decadence Within, Burnside, Flux Of Pink Indians, Stampin’ Ground, Suicide Watch, Betrayed By Many, Freebase and, in the present day, Thirty Six Strategies, Warwound. Danas je možda značajniji kao autor kultnih knjiga o žanru: The Day the Country Died: A History of Anarcho Punk 1980–1984, Burning Britain: The History of UK Punk 1980–1984, i drugih. Sa Ijanom smo porazgovarali o sceni, o novoj knjizi koja izlazi ove godine kao i o bendovima koji dolaze i koje treba ispratiti…
Tokom godina pank je postao širok pojam. Šta misliš da je pank danas i koje vrste muzike obrađujete u svojim knjigama?
Mišljenja sam da je pank sve što ti želiš da bude. To je veoma lična stvar. Za nekoga to je samo zabava, vrsta oduška, stil muzike, način oblačenja, za druge, to je saundtrek, poziv za aktivizam, subkultura protesta. Za neke to je samo muzička forma njihove mladosti, koju vole i danas, recimo nostalgija za srećnijim i jednostavnijim vremenima. Sve ovo što sam rekao, i više. U mojim knjigama obrađujem sve aspekte punka, ali primarno više DIY i undeground vrste.
Kako vidite razvitak pank pokreta? Imamo talase, punk, punk 82, američki hardcore punk, pa britanski hardcore punk, pop punk itd. Takođe, post punk je ogroman. Da li ti više voliš političku stranu ili zabavnu?
Da, dolazio je u talasima, svaka je inspirisala sljedeću. Imamo prvi talas koji je bio recimo 1976 – 1979, bar mislim, iako bi neki rekli da je bila 76-77! Ali, onda je došlo ono što ja zovem drugi talas 1980. godine i trajao je do recimo 1983. ili 1984. Puno ljudi taj period zove UK82, po Exploitedovoj pjesmi istog naziva. To je odlična godina za UK punk, ali i 1981. i 1980! Američki hardcore i thrash metal – crossover počinje da baca uticaj na UK scenu sredinom osamdesetih, tako da su tako profilisani bendovi kao Heresy, Stupids i Concrete Sox rezultat toga. Sve je išlo u paketu zajedno. Moj omiljeni period je bio rane osamdesete i jako sam volio anarho pank bendove, sa političkom porukom. Više samo volio takve bendove nego da se zabavljam. Naravno, volim i da se zabavljam.
Takođe ste svjedok progresa britanske muzike. Pank, britpop, tehno, grajnd… Šta je popularno danas? Da li vidite koja vrsta muzike će postati dominantna?
Puno žanrova od kada sam ja pratio muziku su aktuelni i danas, naravno da su se mijenjali i pokupili drugačije elemente u razvitku. Napalm Death su i dalje zajedno i prave veoma izazovnu muziku. Bend Bad Breeding prave anarho punk stvar na moderan način, ali takođe veoma izazovno. Bob Vylanov “grime punk” je nova i osvježavajuća stvar za žanr, kao i Dead Sheeran koji zvuče kao DIY verzija Sleaford Modsa! Wonk Unit su masivni, i rade svoje viđenje pop panka. Nisam veliki ljubitelj tehno, grajnd i britpopa, ali to je samo lični ukus. Jedan od mojih omiljenih britanskih bendova su Blind Eye, ali volim i Grand Collapse, Pizza Tramp ,Social Experiment, Drunken Marksman, Rat Cage, Agnosy, Dead Objectives… Lista je ogromna.
Reci mi više o bendu Flux of Pink Indians.
Flux je moj omiljeni anarho bend iz ranih osamdesetih. Njihov ‘Neu Smell’ 7” i ‘Strive To Survive Causing The Least Suffering Possible’ LP su dva najvažnija izdanja britanskog panka. Intervjuisao sam ih za moju anarho knjigu 2006. godine i bio uzbuđen kada su me pitali da sviram bas sa njima, godinu i više dana kada su se ponovo oformili 2008. godine. Uradili smo samo četiri koncerta i live album, ali je bila čast za mene da sviram omiljene pjesme sa divnim ljudima.
Kada ste odlučili da pišete knjige o pank roku?
Pisao sam recenzije za Record collector magazin, i uvijek su me pitali da recenziram knjige o Sex Pistolsima i The Clashu… Onda sam se zapitao ,,Kada će neko nešto napisati o pravim UK pank bendovima kao što su Discharge, Crass i GBH?” Nakon nekog vremena, shvatio sam da neće niko, i odlučio sam da napišem sam. Bukvalno pišem knjige koje želim i sam da vidim na svojim policama.
Kako gledate danas na britansko društvo? Kada pričam sa ljudima kažu da ih ovo podsjeća na sedamdesete, sa svom rasnom mržnjom i porastom desnice…
Ovo postaje jako gorko, paranoidno, crvotočno malo ostrvo. Ali nisu svi takvi! Mnogo ljudi pada na laži koje im serviraju desničarski mediji, tako da se boje i nesigurni su prema svemu i svakome koga ne razumiju, ali postoji mnogo ljudi koji su otovrenog uma i tolerantni, mnogo njih su iz mlađih generacija. Oni su naša budućnost. Nakon svega, možda nije sve izgubljeno.
Čuo sam da pišete novu knjigu? Možete li mi reći više?
Moja šesta knjiga je o posljednjih 20 godina UK panka, i pokriva 111 bendova aktivnih od 2000. godine. Zove se ‘The Scene That Would Not Die’ i biće objavljena od strane Earth Island Booksa u decembru 2020. godine. To će biti moja posljednja knjiga o UK pank sceni, jer sam zaključio priču zaključno sa ovom godinom. To je vjerovatno moja najvažnija knjiga, jer ona dokazuje da pank u Britaniji nije mrtav. I dalje ima sjajnih pank bendova koji dolaze. Da nije korona virusa, mislim da bi scena bila zdravija nego ikada!
Šta mislite o reunionu bendova? Rebellion fest ima veliku ulogu u tome?
Ne smeta mi ta vrsta nostalgije. Volim da vidim moje omiljene stare bendove da sviraju neke omiljene pjesme. Imao sam neke nezaboravne vikende na festivalu, gdje možeš vidjeti puno tih bendova na jednom mjestu. U suštini to je veoma kul festival kao i društveno okupljanje ako si u panku. Ali, to ne bi trebalo da je sve što se tiče scene. Ne treba zaboraviti nove bendove koji sviraju male DIY klubove po cijeloj državi. Treba i njih podržati takođe. Neki od novih bendova su odlični, ako ne i zabavniji od starijih.
Koji je Vaš najbolji muzički projekat?
Nažalost Warwound se raspao početkom 2020. godine. Damian, naš gitarista je imao nekoliko ličnih problema što ga je onemogućilo da nastavi, pa nismo željeli da nastavimo sa bendom bez njega, jer je on jedini originalni član koji je ostao. Ali smo završili u sjajnom svjetlu s našim najboljim izdanjem ,,WWIII” na koji smo svi ponosni. Bio sam u puno bendova tokom godina, ali pored Warwounda moj omiljeni bi bili Decadence Within, u kojem sam bio u periodu od 1984. do 1994. i Stampin’ Ground u periodu između 1995. do 2003. godine. Oba benda su išla na puno turneja i izdala neke solidne albume. Veoma sam uzbuđen zbog benda u kojem sam trenutno – Tero Again. Imamo nekoliko EP izdanja koja izlaze do kraja godine, pa molim da ih ispratite.
ĐorđepunX