Nemojte da vas zbuni naslov. Ovo su dva odvojena mini albuma, svaki sa po pet pjesama (tri originala i po dvije obrade). Povezao sam ih u jednom tekstu čisto jednostavnosti radi. “Telemark“ je izašao negdje prije pola godine, dok je „Pharos“ izašao krajem ljeta.
Prvi, „Telemark“, je agresivniji. No, ako ste se ponadali da se približio Emperor stilu, pa baš i nije. Ako dobro poslušate, ovo jeste taj stil i ima mnogo elemenata koji dosita podsjećaju na Emperor fazu, ali su aranžmani, produkcija i izbor instrumenata drastično drugačiji. Zamislite Emperor sa saksofonima i trubama, malo usporenije, svedenije i bez one trademark haotične atmosfere toliko karakteristične za Emperor. E, to vam je Telemark, nešto staro, na kudikamo noviji način, i ovo nije ništa novo za Ihsahna. Pjesma Nord je upravo ta raskrsnica između dva velika perioda u životu ovog čovjeka. Tradicionalnom slušaocu će biti možda malo teže svariti … hm, tačnije, preći preko činjenice da Ihsahn stvara za sebe, ne za druge, i to povlači za sobom potpunu autonomiju izražavanja ne obraćajući pažnju na želje i nadanja publike. Novija publika? Pa, i tu očekujem da stvari neće kliziti jer Ihsahnovo komponovanje nikada nije bilo za one jednostavnog ukusa. Svi moraju shvatiti da je Ihsahn prije svega kompozitor, umjetnik, a ne zabavljač. Na svu sreću, ima publike koja cijeni njegovo stvaralaštvo i uvjek će biti finansija za daljnji rad (da ne govorim o Emperor nastupima).
„Pharos“ je drugačija beštija. Na njemu Ihsahn pokazuje svoju drugu stranu – jednog ozbiljnog i sazrelog kompozitora koji barata podjednako dobro agresivnim muzičkim izražajem i osjećajnim melodijama „… wherein I can distill all those more progressive, experimental and mellow elements of my music” u riječima samog majstora. Pharos je u prevodu svetionik, možda baš i Aleksandrijski Pharos, jedno od najpoznatijih zdanja starog Egipta. Svetionik je uvjek označavao usamljene opasnosti i mornarima pokazivao put – opasnost – nada. Pametan je Ihsahn.
Oba EP-a imaju po dvije obrade. Izbor za obrade može da iznenadi (Leny Kravitz, Iron Maiden na Telemark i Portished i A-HA na Pharos) ali ne zaboravimo da je ovo Ihsahn i da nema nikakve diskusije kada se dođe do njegovog ukusa i stvaralaštva. Svidjeo se nekome njegov stil nekada i sada, ili se ne svidjeo, ili djelimično svidio, čovjek je tolike svjetlosne godine iznad prosjeka koji vlada na sceni da mu se ne može prebaciti pa taman obradio white noise iz svemira. Svaka pjesma sa ova dva EP-a, svaka pjesma sa svih njegovih prethodnih albuma, bilo solo ili ne, su najčvršći dokaz za to. Batalio bih priču. I ja suviše pričam. Poslušajte što Ihsahn nudi i budite zadovoljni sa onim što imate.
Nikola Franquelli