Možda će nekom ovaj heseovski naziv zvučati tinejdžerski, ali 30 godina unazad je sve to izgledalo znatno drugačije. Bez želje da omalovažimo Hesea, mora se priznati da je tada ovaj naziv morao izgledati mnogo mističnije nego danas, pa ne čudi što su se upravo njim krstili ovi momci sa Čubure. Druga stvar mnogo više čudi, ili bar treba da čudi. Pored svih klonova (kako tada tako i danas) Purpla, Almana, Skynyrda… gotovo da nije zabilježen uticaj Pink Floyda na prostorima bivše Jugoslavije. Činjenica je da se u muzici ove engleske četvorke moglo naći uticaja za više različitih pravaca, pa opet da nije bilo ISP ništa od toga. Da ne bi neko pomislio da će na albumima ISP pronaći Another brick in the wall, Mother ili Sothampton dock, odmah treba reći da je presudan uticaj Floyda nađen na ploči Ummagumma. Onda je tome dodato dosta Cana, malo Hawkwinda, Gonga, Brian Enoa, Holger Czukaya, Tangerine Dream-a… Dosta zahtjevan recept, ali su ljudi uspjeli. Za desetak godina svog rada izdali su dva albuma (Igra staklenih perli i Vrt svetlosti). Već na drugom napuštaju Floyd – Can varijantu i okreću se new wave uticajima. Uprkos očekivanjima ISP je pronašla svoju publiku i to ne malu. U korist toga govori podatak da je tiraž prve ploče doštampavan i ukupno prodat u oko 9000 primjeraka. Druge okolnosti im nijesu išle na ruku. Težili su ukupnom utisku, kako zvučnom, tako i vizuelnom (oni su pioniri u korišćenju svjetlosnih efekata na našim prostorima), pa im tehničke stvari najčešće nijesu išle u korist. Živjeli su i radili van, tada već postavljenih normi svijeta muzike, pa im je i to otežavalo normalno funkcionisanje. Jedan su od rijetkih sastava koji su u punom smislu živjeli muziku. Par godina po izlasku drugog albuma, ISP prestaje sa radom. Početkom devedesetih njemačka izdavačka kuća Kalemegdan koja prvenstveno njeguje muziku progresive rock sastava se zainteresovala za njih i uspjela da 1993. izda tri albuma. Na njima su se našli demo i live snimci iz tih kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Opet vrijeme nije radilo za njih, pa su ratne devedesete odradile svoje. Upravo zbog ovoga ne čudi što će se o Igri staklenih perli prije naći pregled ili recenzija na engleskom ili njemačkom jeziku. Bez obzira na sve, sporadični uticaj ISP je vidljiv čak i danas. Ako ni zbog čega drugog, ovoj se grupi treba vraćati često i učiti od njih kakav treba da bude odnos prema muzici. Toga danas zasigurno fali. I dok se često gađamo fus notama ko je presudno oblikovao današnju muzičku scenu – Bijelo dugme, Riblja čorba, YU grupa, rijetki se zapitaju da li su grupe kao što je ISP bili lijek protiv širenja mutacije nastale lakim notama gore navedenih.
Marko