Kada su 2007. godine zauvijek otišli velikani svjetske kulture poput Ingmara Bergmana, Bertolučija, Sida Bareta… , jedva primjetno su prošle smrti Brent Parkera i Džoni Harta, očeva jednog od najprevođenijih novinskih stripova – „Wizard of Id”. Oba su otišla sa ovog svijeta sredinom aprila te godine, Parker sedam dana ranije od svoga kolege. Zemlja (Id) čijim su panteonom neprikosnoveno gospodarili od 1964. nastavila je da živi kroz pero i kičicu Parkerovog sina, koji je od 1997. u serijalu zamijenio svog oca.
Iako se u originalu strip zove Čarobnjak iz Ida, prikladniji je prevod koji su mu osamdesetih dali hrvatski priređivači za domaće tržište, a koji glasi – Idioti iz Ida. Na kraju krajeva neprikosnoveni vladar ove zemlje tako zove svoje podanike, naravno, bez namjere da ih vrijeđa. Naslov originala ipak ne treba olako shvatiti, jer je to svojevrsna igra riječi. Inspirisani, naravno, Čarobnjakom iz Oza, u čudesnoj smješi sa instinktivnim, primarnim porivima frojdovskog Ida, Brent i Parker će osmisliti koncept srednjevjekovne države – frankeštajnovske tvorevine, sklepane od svih svjetskih državnih sistema, kultura i perioda. Stoga ne čudi što se čitaoci stotina zemalja u kojima su Idioti prevedeni svakodnevno oduševljavaju dogodovštinama ove družine u zemlji gdje mač u kamenu i bankomati žive rame uz rame.
Centralna ličnost priče nije čarobnjak (kako bi se naslutilo iz naslova), već kralj – The King, pa opet nije ni on, već sama institucija kralja. U literaturi sličnih vladara ćete naći na tone. Ovaj se od ostalih razlikuje samo po svojoj visini. Toliko je nizak da je sistem stopa (feet) zamijenio metričkim, kako bi se njegovo „visočanstvo” mjerilo trocifrenim brojkama (oko 100 centimetara). Njegovo kraljevstvo čini njegov dvorac u kojem se nalazi skoro sav novac, rov oko njega i tek par udžerica. Često on pominje da je svjestan da se na tronu održava samo voljom bogova (Brenta i Parkera). Kako se ide niz hijerarhijsku skalu likovi bivaju sve groteskniji. Osim kralja, noseći likovi su čarobnjak, ponekad oslovljavan sa Wiz (za nas preveden kao Marko) i njegova žena Blanš. Iako su naizgled sasvim normalan par sa svakodnevnim bračnim razmiricama te problemima oko garderobe i kućnih poslova, Blanš je vođa ženskog oslobodilačkog fronta kraljevine Id. Tu su i kraljev PR – gospodin odijelo čini čovjeka, toliko prazan da mu kralj oprašta visinsku razliku između njih, Sir Rodni – nesposobni zapovjednik – vitez, još nesposobnije kraljeve vojske. Stanovnik, pučanin, ortodoksni predstavnik naroda, sam narod – Ljudimir Narodski – priprosti seljak uvijek spreman na revoluciju od koje ga podalje drži kako njegova ograničenost, nepismenost i glupost tako i pravovremena intervencija državnog aparata, koji guši njegov svaki otpor prije nego se ovaj i javi. Bung – dvorska luda – notorni alkoholičar. Galeriju upotpunjuju još i trubadur, advokat, duh iz čarobne lampe, sveštenik, Robin Hood, prelijepa djevica Gven i mnogi drugi. Zbog gomile raznovrsnih likova Wizard of Id je zadržao svježinu tokom više od 40 godina. Kraljevina ima svoj život, pa se kroz nekoliko kaiševa provlači jedna situacija vezana za određene aktere, da bi se onda prešlo na potpuno nove likove, što izgleda kao nov strip (naravno kada se čita u kontinuitetu dnevnog izlaženja). Crtež ne opterećuje priču, već je svojim minimalizmom i karikaturalnošću naglašava. Pozadina se popunja sa malo scenografije, kako bi se pažnja koncentrisala na vrcave dijaloge. Ubitačno oružje su jin-jangovski parovi od kojih je najzanimljiviji par zatvorenik Spook i njegov čuvar, koji u besmislu svojih uloga bivaju poistovjećeni, a granica u vidu gvozdenih zaključanih vrata između njih se gubi. Satira koja u moru sličnih stripova opstaje na samom vrhu toliko decenija bi svakom trebalo da bude više nego preporuka za čitanje. Dio obavezne (ne samo strip) literature.
dl