Hostis su metal bend. Hostis su iz Crne Gore. Hostis su izdali svoj prvi album. Samo ove prve tri činjenice su već iznenađujuće. Crna Gora nije baš plodno tlo za metal bendove, naročito death usmjerenja, broj publike je jako limitiran, a i zbog samih kulturoloških, tradicionalnih i entih retrogradnih navika, ovaj je album pravo malo čudo.
Čudo! Bend sačinjavaju prekaljeni borci metal undergrounda koji su bili, ili su još uvjek, u barem jedno desetak drugih bendova i svoje iskustvo su prelili i u ovaj bend. Entuzijazam su namirisali i zvaničnici iz Miner Records koji su prije par mjeseci i zvanično objavili album za svjetsko tržište. Sve same dobre vijesti, ali kakva je muzika, ono najbitnije.
Bez iti imalo ustezanja mogu da kažem da je bend uradio jedan odličan posao. Sve, od konstrukcije pjesama, konstrukcije tekstova, obrađenih tema, aranžmana pa sve do omota i produkcije, i naknadno i reklame i promocije, bend je odradio kako diktira tržište. I pored skromnog budžeta, urađen je dobar posao jer kada se nešto voli to se i stvara. Nije produkcija koja se dobije višecifrenim novčanicama, ali ovo što su postigli je i više nego na zavidnom nivou i za početak je sasvim zadovoljavajuće. Do sada su bili samo hvalospjevi na račun benda i albuma. Jesu, i treba jer zaslužuju, a da ne pomislite da vam solim pamet, preporučujem vam da se obratite ili bendu ili izdavaču i nabavite album i sami se uvjerite u sve što je napisano.
Prije jedno godinu dana sam čuo jednu domaću pop divu da neće više raditi albume pošto više nema smisla ih raditi i da se tržište preorjentisalo (i ona) na singlove. Interesantno kako bendovi poput Hostis bez problema snimaju, izdaju i marketizuju taj „propali album”. Baš interesantno.
Nikola Franquelli