Henry Rollins je manje više većini poklonika rock and rolla poznat kao nekadašnji osnivač i pjevač punk legendi „Black Flag” i danas kao vođa „Rollins Band” te MTV spiker. Manje je poznato da se pored muzike i televizije redovno pojavljuje na sceni kao govornik, da to pakuje na diskove i izdaje kao „spoken word” izdanja. Hoću reći, ide po svijetu, kako kaže, svugdje gdje ga pozovu, izađe na scenu i besjedi. Jeste, u pravom smislu riječi. Nema nekog sadržaja ili reda kojega se drži svake večeri. Nema pripremljenog teksta. Nema papira ili skrivenih monitora ili šaptača. Čovjek jednostavno izađe na scenu i brblja što mu padne na pamet. E sada, nije baš da priča o tričarijama. Njegova interesovanja su vrlo široka i kreću se od svakodnevice na ulici, po aerodromima, o muškarcima i ženama, o međusobnim odnosima, o njegovim putovanjima do najuvrnutijih destinacija, o seksu, o drogama, o televiziskom programu u jučerašnjim novinama, ma o svemu što vam može pasti na pamet.
Sve u svemu, ako upalite televiziju ili skoknete na net, naći ćete ovoga i plus pride koliko vam duša ište i onda sa pravom postavljate pitanje „Zašto onda Henry Rollins”?
Zato što nema svako tu harizmu, taj nevjerovatan smisao za humor, taj istančani osjećaj i takt da publiku i slušaoce drži satima zakovane u svojim stolicama jedino i isključivo njegovim darom govora. Čovjek ima mnogo toga da kaže, kaže to direktno, otvoreno i bez dlake na jeziku i nemojte nimalo sumnjati da vas neće interesovati. Eto zašto.
Nikola Franquelli