Ponosni sam vlasnik serijala Helboj (kako originalnog tako i onog do sada objavljenog kod nas), istoimenih igranih i animiranih filmova. Ponovno ispijajući kratke gutljaje šardonea stripa ponovnim vraćanjem ovom junaku, bilo je nemoguće još jednom ne obratiti pažnju na prigodne uvodnike kojima su serijali obogaćeni, a koje su skoro u fanovskom maniru pisala najveća imena stripa i književnosti. Ovaj uvodnik je inspirisan jednim od njih.
Anung Un Rama, kako je pravo ime ovog demono – čovjeka (pedantno isturpijani rogovi odmah navode na zaključak koja je od dvije prirode koje se konstantno bore u Helboju dominantna) je na ovaj svijet došao krajem II svjetskog rata kroz niz nacističkih eksperimenata, da bi intervencijom savezničkih trupa bio odveden u SAD, gdje postaje glavni adut biroa za paranormalna istraživanja i odbranu. Rasterećujući svoju priču opštepoznatim podacima o nacističkim eksperimentima te mnogobrojnim američkim teorijama zavjere, na samom početku Majk Minjola kod čitaoca stvara osjećaj poznavanja štiva i omogućava sebi baratanje velikim brojem detalja na vrlo malom prostoru od par desetina stranica ovih mini epizoda. Na drevnim predanjima, mitovima, legendama i biblijskim pričama, Minjola izgrađuje temelje za svoje storije, da bi tek onda puštio maštu da se raspali i stvori prostor u kome se čitaoc osjeća dobrodošao. Kao i glavni junak i on se baca u sred akcije, kroz koju će ga ogromni crveni humanoid voditi do samog kraja. Jedan od najvećih majstora mini serijala današnjice, čini se da je uspješniji kako se smanjuje broj kadrova na kojima razvija svoju priču, pa ne čudi što je najomiljenija (čak i samom Minjoli) priča Leš urađena na svega 25 tabli. Gotikom inspirisani arkitektura i pejzaži stvaraju toliko hvaljenu atmosferu stripa, kojoj blokovima sjenki i nijansiranjem te brzim promjenama kadrova majstorski uklopljenih u skoro pa trodimenzionalne kolaže daje filmovsku živost. Već godinama se Minjola bori sa izdavačima da se ovo remek – djelo ne pretvori u redovno mjesečno izdanje, čime bi rad na epizodama morao biti znatno ubrzan, briga o detaljima prepuštena slučaju, a kvalitet, kako sam kaže, nesumnjivo diskutabilan. Puštajući priče da sazru on ostavlja i sebi i čitaocu vremena za hirurški studiozno bavljenje svakim kadrom ponaosob. I svaki od njih to i zaslužuje. Upravo zbog ovakvog tretiranja građe, svijet u kome boravi Helboj je toliko kompleksan da se po čitanju neke od epizoda najčešće ne pravi razlika između likova i mjesta preuzetih iz predanja i onih u potpunosti izmišljenih od strane autora. Na kraju cijelog višegodišnjeg putešestvija, Minjola iskazuje nezadovoljstvo velikim brojem kako dijaloških i narativnih tako i onih rješenja vezanih za kadriranje. Ovdje se po svoj prilici radi samo o roditeljskom perfekcionizmu, koji svoje dijete gleda kako odlazi u avanture koje mora da prođe bez njegove pomoći. Svaka epizoda, tabla ili kadar će vas uvući u priču takvom snagom da ćete njom biti opijeni kao onim već pomenutim vinom. E da. Jesam li pomenuo da sam vlasnik serijala Helboj (kako originalnog tako i onog do sada objavljenog kod nas), istoimenih igranih i animiranih filmova.
Liz