Kišna noć, nedjelja, kao poručeno za ovu vrstu dešavanja. Pivčuga, i čekanje početka. Ups, malo sam poranio, opet pivo, pivo, tonska.
E na tonskoj sam znao da će biti dobra svirka. Znao sam da će biti žestoko, jako i da će biti sukob generacija u pozitivnom smislu. Još piva, i taman kad se fino popilo fino je i počelo. Prvi binu zauzimaju Mangrov. Bend iz Nikšića, stari znalci, stari muzičari potpomognuti mlađim snagama. Vođe Nikola i Simo iz nekadašnjeg sastava Minority su me iznenadili i oduševili iz prostog razloga što opet sviraju i što definitivno imaju šta da kažu i odsviraju. Uz to dva mlađa muzičara na gitari i basu su sjajna kombinacija za ovakav bend. Oni su svirali obrade kao i autorske stvari od kojih je najbolje prošla Simova „Više nema” koja je hit odavno. Pravi bend za početak i zagrijavanje. Drugi na binu iskaču Gomila Nesklada. Šta više o njima da se piše kad su već bend od renomea. Energija, uvježbanost i zvuk zbog kojeg mi je drago da sam iz grada Nikšića i što mogu da se pohvalim, tamo gore, da tamo dolje kod nas ima bendova koji razvaljuju. Njihovi dometi su i dalje ogromni. Zatim bend koji nikako da uhvatim, a koji mi spominju i spominju – Nula plus iz Tuzle. Old school HC, koji nam je ponudio iskustvo, unity, energiju i zaista bend koji ima šta da kaže, međutim nezasluženo su ostali na samo jednom albumu. Tvrdim da su mogli i trebali više. „Nedjelja” ne može nikog ostaviti ravnodušnim, tako da kada god budem imao priliku, opet ću ih gledati vrlo rado. Ljudi su pokazali veliki entuzijazam za njihove godine, respekt prema svirci i publici koja nedostaje mnogo mlađim bendovima od njih. Čast izuzetcima. Pjevač je na kraju sam otpjevao „U svetu postoji jedno carstvo” što je najbolja odrednica ovog radnog skupa. Zatim Siempre peligroso. Šapčani, koji sviraju i pjevaju bez greške. Ne bez greške, nego kao da sam ih slušao sa mp3-ja. I pored zamora, buke i svega ostavili su sjajan utisak na publiku. Mislim da je „Aerials” od SOAD-a koju su momci izveli najbolja koja se može približiti originalu. Pojma nijesam imao, ali očigledno je došlo vrijeme da se kopaju, vade, slušaju novi bendovi kao što je ovaj, a ostali malo manje forsiraju. Ubitačno. I za kraj Nagual. Na prve tonove „Ka mate” već je počelo divljanje, poznati zvuk, poznata pržačina. Nažalost zbog drugih stvari nijesam uspio da čujem ostatak svirke, ali znam da neću ni gledati Nagual dok ne potpišu za Roadrunner i odu na svjetsku turneju, jer je Crna Gora mala za njihov muzički izraz. Na kraju, strašno mi je drago da sam vidio na jednom mjestu toliko vrhunskih bendova koji razbijaju, koje ne gledam svaki dan, ne slušam svaki dan, a imaju mnogo toga da pokažu. Ko kaže da je nešto mrtvo?
ĐorđepunX