Recite nam nešto više o nastanku benda?
Bend je nastao početkom 90-ih godina suradnjom trojice prijatelja (Kemo, Muto, Jela) povezanih školom i zajedničkim interesima (muzika). Nakon faze akustičnih gitara i pojave prvih pjesama okupio se i ostatak benda te su krenule svirke i prvi demo snimci.
“Čir na 12-ercu” i “Punk urac” postali su kult albumi. Recite nešto o njima.
Album «Čir na 12-ercu» snimljen je tijekom deset dana krajem 1998. godine u sablasnoj atmosferi dvorca «Drakulić» u Bedekovčini (Zagorje) uz puno ića i pića. Album “Punk urac” je snimljen u sedam dana u Kragujevcu kod Vuje uz puno zabave, Mengeleovu (basist) ˝čarobnu kuhinju” i još više pića.
Opšte su poznate vaše obrade Miša Kovača i Zvonka Bogdana. Danas je to svojevrsni trend, da bendovi obrađuju starije melose i narodne pjesme. Kako ste došli na tu ideju?
Istina je da su u današnje vrijeme obrade svojevrsni trend, međutim naše obrade nisu stvorene s takvim ciljem da budemo˝trendy˝. Prva naša obrada je bila pjesma Frane Lasića (šlager pjevač i zavodnik) ˝Volim te budalo mala˝, koja je proizašla iz našeg svakodnevnog druženja (zajebancije) te smo je s vremenom uvrstili i u naš repertoar za nastupe. Druga obrada Zvonka Bogdana ˝Govori se da me varaš˝ također nam se našla na repertoaru sasvim slučajno. Kod svake probe, prva pjesma nam većinom bude neka obrada, da se malo˝zagrijemo˝. A ova obrada nam je posebno sjela baš kao ˝budali šamar˝. A treću obradu zasad nemamo.
Kakva je scena u Osijeku? Koliko vas on ispiriše kao grad iz kojeg dolazite?
Današnja scena u Osijeku i nije baš takva da bi se s njome mogli posebno hvaliti i reći da nas inspirira. Ali opet uvijek je tu naša vjerna publika koja se povremeno puni nekim novim klincima, nažalost ne takvom količinom kao prije. S tim želim posebno naglasiti da nema novih bendova koji su spremni odsvirati koncert i pred jednim čovjekom i biti zadovoljni nakon toga. Sjećajući se naših početaka i mi smo prolazili svašta i imali samo jednog čovjeka na koncertu koji se zvao Ivan i čak smo se uspjeli I posvađati s njim. Međutim razlika je što mi tada nismo odustali, nego nam je to bila samo još jedna anegdota više koje se rado sjetimo i sada nakon dvadeset godina sviranja i nasmijemo. No naravno, kao i u svakoj priči i ovdje ima izuzetaka, Osijek ima dosta kvalitetnih bendova, no mislim da ne dovoljno za jedan velik grad kao što je to Osijek. No, da ne duljimo i zaključimo; nedavno smo snimili novi spot za pjesmu ˝Arene˝ vozajući se po gradu Osijeku na biciklima, a to samo govori da smo ponosni na naš grad i što smo dio njega
Zbog čega velika pauza u snimanju albuma. Dugo smo čekali na “Je ne regrette rien”. Recite nam nešto vise o albumu i samom nazivu?
Pauze između albuma Gužve iznose otprilike 5 godina. Zadnji album sniman je vikendima kad smo imali vremena između koncerata i poslova, kad je Radule(Atheist rap) imao vremena u studiju i nije imao svirki (a to su rijetki vikendi), dakle dugo vremena nam je trebalo da ga uopće snimimo. Stih po nama najbolje pjesme s albuma kaže ”ne žalim za ničim” što prevedeno na francuski upravo znači ”Je ne regrette rien”- slučajno naziv pjesme Edit Piaf. Nažalost ili na sreću, nismo profesionalci i nismo u obvezi često svirati i izdavati albume, ali je važno da to ipak, na kraju napravimo i tako učinimo zadovoljstvo sebi i svima kojima to nešto znači.
„Je ne regrette rien” je naslov ovog, ipak malo drugačijeg albuma benda koji se upravo nalazi u najboljim godinama. Napravili smo tek mali odmak od dosadašnjeg zvuka, ali rekli bismo da je on više rezultat razvoja tehnike nego nas samih. Moramo naglasiti da to nije slučajno jer glazbu pišemo za naše fanove, ne samozadovoljavamo se njome.
Pored tih snimačkih pauza, jedan ste od koncertno najaktivnijih bendova u regionu? Kako gledate danas na muzičku industriju. Danas bendovi “žive” isključivo od sviranja…
U slučaju Gužve, ne može se reći da živimo od sviranja, to nam dođe kao usputni zanimljivi hobi. Za neku malo profesionalniju razinu trebalo bi promijeniti i odreći se dosta toga, a rizik je preveliki, npr. ne možemo se odreći sigurnosti svojih osnovnih poslova kojima se bavimo. Sreća je što smo sklepali kombi kojim idemo na svirke, što svi volimo svirati, uporni smo u tome, volimo putovati, upoznavati nove ljude i družiti se te kada se u ponedjeljak vratimo u kolotečinu na poslu reći: e gdje sam ja bio i uživao ovaj vikend.
Koliko mediji podržavaju vaš rad?
Možda su današnja muzička industrija i internet ustvari i doprinijeli Gužvi u smislu da nas ljudi poslušaju, prepoznaju i dođu na koncert. U suprotnome sumnjam da bi se dogodilo masovnije kupovanje albuma ili puštanje pjesama po radiju, televiziji, klubovima jer daleko smo od svih centara zbivanja i glazbene industrije što je veliki minus. Odseliti se u središte da bi uspio nije rijetka pojava, ali na to nismo niti ćemo biti spremni. Ponekad me iznenadi poziv prijatelja: e čuo sam Gužvu na radiju. Pomoću nekih prijatelja i poznanika namoliš da ti puste spot na televiziji, pomoću izdavača pokušaš nešto progurati na top liste po radijima. Nismo dobri u ovome, potrebno je puno više od toga, a to iziskuje isto toliko vremena i upornosti koju ne posjedujemo u tome smjeru.
Postojite dvadeset godina. Šta bi ste naveli kao highlight-e karijere?
Da puno je to godina, a možda i malo zavisi s koje se strane gleda i kako se gleda. Mogli bi sada nabrajati sve svoje uspjehe, svirke na poznatim festivalima,spotove, tv emisije ,radio top ljestvice na kojima smo znali biti visoko, osvojeni crni mačak (za najbolju nadu rock glazbe u Hr), pobjeda na Art-music festivalu (Pula) u konkurenciji 100-tinjak bendova, ali vjerujte vrhunac karijere je to što uopće postojimo sve ove godine jer uz naše poslove to su ogromna odricanja. Znaći vrhunac karijere je stalno tu, nikako da ode!
Po vašem mišljenju, da li je pank mrtav?
Pank nije mrtav i ne umire, umiru na žalost samo ljudi ! To je nešto što traje i trajaće jako dugo samo na malo drugačiji način.
Da li je bilo nekih ponuda iz Crne Gore za svirke?
Bilo je nekih poziva, konkretno iz Nikšića i ovom prigodom pozdravljamo ekipu dole koja nas jako voli.
Možda nakon ovog intervjua nas ljudi malo bolje upoznaju i svirke po Crnoj Gori krenu ko lude. Bilo bi nam drago!
ĐorđepunX