U trenutku kada je Phil Kaufman na lomači ,,predao” tijelo Gram Parsonsa pustinji Mohave, značaj Parsonsa za rokenrol još uvijek nije bio toliko evidentan.
Brzina kojom je ,,proletio” kroz taj period i iznenadni odlazak, očigledno su zbunili mnoge i tek će nešto kasnije biti jasno da je ono što je definisao kao ,,Cosmic American Music” u stvari tek otvorena knjiga u kojoj je počeo da ispisuje prve stranice onoga što će se nazvati kantri-rok. I zaista, teško da nešto može da zvuči tako ,,američki” kao što je Parsonsova kombinacija kantrija, rokenrola i uticaja njegovih južnjačkih korjena, a sve začinjeno ,,provjerenim” metodama traganja za smislom i inspiracijom. I suština njegove misije jeste bila ,,pomirenje” rokenrola i kantri muzike, tradicije i nečega što je bilo u naletu, dva oslonca ne samo američke umjetnosti nego i stila života, i vrlo je precizno pronašao tačke koje će ih spojiti. Tako je i počelo, kroz djelovanje u The International Submarine Band sa kojima će snimiti ,,Safe at Home”, što je bio svojevrsni ,,predgovor” pomenute knjige, nastavilo se radom u The Byrds, iskristalisalo u The Flying Burrito Brothers…
Koliko je Parsonsov uticaj ,,na okolinu” bio snažan možda se najbolje ogleda u njegovom kratkom boravku u The Byrds, kada će jedan od najvećih bendova svih vremena, na albumu ,,Sweetheart of the Rodeo”, sa sigurnih pozicija koje su obezbijedili u folk- rok i psihodelik-rok fazama, ”otklizati” u kantri rok iz čega će se kasnije roditi i njihova najsnažnija ostvarenja. Legenda kaže, a sve je ,,podgrijano” i njegovim velikim prijateljstvom sa Kit Ričardsom, da je Gram nešto ,,čeprkao” i oko Rolingstonsa i njihovog albuma ,,Exile on Main St”, iako će se njegovo ime na kraju pojaviti samo kao prateći vokal u “Sweet Virginia”.
Međutim, najjasnija slika Parsonsove vizije, a i misije, data je u njegovim solo albumima ,,G.P”, a naročito u čudesnom ,,Grievous Angel” koji će se pojaviti nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, i na kojima je pokazana velika zrelost nekoga ko je u tom trenutku imao tek 25-6 godina. To su albumi na kojima će se Parsonsu priključiti njegova ,,ideološki” srodna duša, kantri ,,orjentisana” Emmylou Harris, čiji će prateći vokal postati jedan od prepoznatljivih motiva i simbola ovih izdanja. Nažalost, smrt je prekinula jednu karijeru koja je bila u velikom naletu. Parsons je bio ne samo inovator u rokenrolu, nego markantna figura koja je bila sposobna da usmjerava tokove muzike i u čijoj će se otvorenoj knjizi dopisivati mnogi velikani koji su odlučili da krenu tim putem. Grupa Eagles će Gram Parsonsu posvetiti ,,My Man”.
I, da se vratim na početak. Parsons je vremenom postao dobrovoljni zatočenik pustinje, na kraju i životno vezan za područje Joshua Tree, i simbolični potez Fila Kaufmana, koliko god izgledao ,,čudan”, je bio pravedan i Parsonsa vratio izvoru svoje inspiracije i svog (ne)mira.
Ovo je godina kada se obilježava sedam decenija od rođenja Gram Parsonsa, i značajno je da ona bude u njegovom znaku, jer ima tu još mnogo toga da se čuje i istraži.
Jole