Da bi ovaj svijet bio zanimljiv i na svoj način blesav, svakoga dana vidite ili čujete nešto novo i skroz otkačeno što vam skrene pažnju ili vas potpuno oduševi. Tako je i mene, ponedjeljak 15-ti novembar, oko pola 4 (narodski rečeno) potpuno oduševio. Tog dana sam sa malim zakašnjenjem saznao da je izašao novi album “fantastičnog” pop-punk-veze blage sa životom nemamo-benda Good Charlotte.
Opa bato!!!!??!!! Šta li će to biti?!! Još jedan album za pamćenje??? Naoružan živcima krećem u epsku bitku sa jednim od najvećih neprijatelja iskrene muzike. Boga mi i svih natprirodnih pojava ovo se mora preslušati! Do kojih granica su spremni da idu šarmantni momci iz Merilenda nijesam bio siguran, pa sam se pomalo i plašio. Prvo sa neta skidam cover albuma koji je blago rečeno ogavan. Veliko srce tamno-roze boje, grane koje izlaze iz njega sa sve plodovima koji liče na prezrelu džanju ili šipurak (još nijesam provalio, nije ni bitno), pa onda zlatnom bojom ispisan naziv benda. Postaje mi sve ovo jako sumnjivo. Na red dolazi “preslatki” naziv albuma “Cardiology”, ko god da ga je smislio treba mu dati nobelovu nagradu za najveću neinventivnost ikada. Kao na grandu kad vesela voditeljka zakrišti: Jedini! Jedinstveni! Neponovljivi! Duhoviti! 15 novih pjesama!!! 15 novih hitova!!! Uvijek u društvu lepotica!!! Posle kraće pauze vratili su se gori nego ikad!!! Pogađate ko je??!!! To je čuveni pekmez od benda Good Charlotte! Jeeeeeeeeee!!!
Pa da počnemo. Introduction to Cardiology – Uvod od kojeg mi se kiti jelka (ali dinamitom), jednom rječju beskompromisno. Toliko snage u samo 47 sekundi nijesam očekivao ni u svojim najluđim snovima. Cardiology is guiding you and me, through ancient history, a new technology, cardiology, a mystery. Reče pjevač, osta živ i ukaza na povećanu proizvodnju bajpasa u Moldaviji. Druga pjesma Let the music play – Cvijeće će rasti i tamo đe ne pada kiša, čista filozofija, nema preko, samo neka nam muzika lupa mi smo svi prelijepi. Treći hit Counting the days – Truli pokušaj bunta tj. ja i ti smo sami na ovom svijetu i ti moraš da se boriš protiv sistema, znaš li to jadan ne bio? Sve se završilo samo na pokušaju. Četvrta pjesma Silver screen romace – Naslov sve govori, fuj. Peta stvar sa ovog – fenomen zvani smeće – albuma je Like it’s her bitrthday. Govori o njegovoj ribi koja je došla na žurku i pravi ludosti – She’s so wasted, acting crazy, making a scene, like it’s her birthday? (a nije) šta bi tek radila da je njen rođendan?!? Niđe veze, idem dalje. Šesta stvar Last night počinje sa ludilo zapletom u stilu serije – I bogati plaču. On se napio i završio u krevetu sa nekom ljepoticom koja mu je ukrala ključeve od kola i pare, sve što mu je ostavila je trag karmina da ga podsjeti na nju. Kakav fijasko, baš šteta, opet fuj! Ređaju se himna za himnom, preko po hiljadu puta prežvakanih emo tekstova, do kristalno čiste produkcije i isfoliranog pjevanja, stižem na jedvite jade do broja 12 i pjesme 1979 u kojoj bend ili pjevač (svejedno) objašnjava kako je to bila dobra godina, život – jednostavan, rodili kukuruzi, nema kompjutera, nema recesije, pecanje sa familijom za vikend, mama i tata se vole, šljaka se za neku siću ali to nije bitno, ja tek rođen i svega se toga sjećam. Da, bila je to dobra godina. Eh taj vragolasti pjevač, mora da je previše gledao film Povratak u budućnost. Nemam snage više, ovo je vrhunac gadosti. Ja sam lud što sam uopšte oskrnavio membrane svojih zvučnika ovim shitom. Poslije slušanja ovog albuma obavezan ritual – dva prsta, usta, wc šolja, rigoleto!
Aj zdravo.
By: Dabo Hate.