„Prvi istorijski pomen imena Gogol Bordello nalazi se u hronikama ukrajinskog sela Menhetn”, bar tako kaže Basuruk – ukrajinski imigrant koji je u Ameriku došao sa prvim talasom svojih zemljaka još davne 1890. Prenoseci se narodski sa koljena na koljeno ove rijeci su poslije 110 godina stigle do još jednog ukrajinskog imigranta – Eugene Hutza. On ce pod tim nazivom skupiti grupicu frikova, koja ce prvo harati podrumima i birtijama najveceg ukrajinskog sela, potom ruskim svadbama i konacno festivalima i koncertnim dvoranama. Spiritus movens Gogol Bordella je Eugene Hutz, cudnovati mješanac Igi Popa i Franc Kafke, sa dendijevskim brkovima i u odijelu pantomimicara. Po sopstvenom tvrdenju od rodenja je izbjeglica. Otac mu je bio gitarista u jednom od prvih ukrajinskih rok bendova, pa u zemlji u kojoj je „rok muzika oduvijek bila na neki nacin zabranjena” nije mogao naci svoje mjesto. Sljedece poglavlje Hutzove price zatice ga na nama dobro poznatom mjestu – buvljaku. Njuškajuci izmedu satova na kile i ljekova za sve i svašta, uspijevao je da pronade poneku kasetu Einsturzende Neubautena, Suicida, Stoogesa… vec tada pokušavajuci da u glavi spoji nespojivo – cigansku muziku i pank. Hutz je 1986. po cernobiljskoj katastrofi napustio svoju zemlju i sljedecih godina gluvario Evropom, tražeci trajno mjesto boravka u Italiji, Austriji, Poljskoj… Smirujuci svoje romske nagone u „gradu u kojem je svaki imigrant kod kuce” – New Yorku – svoju živopisnu prošlost je poceo da oblikuje muzikom, koja ce na kraju evoluirati u džipsi pank. Paradoksalno, ali istinito. Kao da njegovo licno iskustvo nije bilo dovoljno šaroliko, Hutz je u grupu doveo par Izraelaca, Ruse, pa cak i Amerikance. Kada se ogoli muzika ovog cirkusa, dobicete iste polazne osnove sa koje su znatno ranije u osvajanje svijeta krenuli The Poguesi, nešto kasnije Mano Negra i Kultur Shock. Poslije cetiri albuma Gogol Bordello je konacno uspio da izade iz podruma i postane mainstream. To više nije muzika njujorških imigranata (ako je ikada i bila). Danas je to muzika svakog putnika, lutalice, avanturiste ili onih koji bi to željeli da budu. U muzici Gogol Bordella živi dobar dio prošlosti svih nas, posebno nas „istocnih” kojima je kulturno ova muzika bliža. Hutz i ostali upravo pokušavaju da taj multi kulturni milje prenesu kako na onog koji ce u tome naci dio svoje tradicije, tako i na onoga kome ce sve to biti nešto potpuno novo, egzoticno, misticno, ni nalik njegovom svijetu. Gogol Bordello su odabrali svoj nacin nošenja ovog plamena. Kako kažu: „Kultura je živi organizam! Onoga momenta kada joj ništa ne prijeti, ona umire. Da bi ste je održali u životu morate biti kontrakulturni.” Zamislite onda šta se dešava kada ste multi kontrakulturni.
DISKOGRAFIJA
Voi-la Intruder (1999)
Multi Cntra Kulti (2002)
Gypsy Punks: Underdog World Strike (2005)
Super Taranta (2007)
+
Live – Gogol Bordello VS Tamir Muskat
Lujo