Ako nemaš talenta da napraviš pjesmu, ti se umaškaraj, provociraj i zaradićeš. To je formula koju Ghost B.C. (nekada samo Ghost) primjenjuju od prvog dana. Međutim, nije da nemaju dara da naprave pjesmu. Ne mogu reći da je nešto mnogo izražen, ali znaju pristojnu pjesmu da naprave.
Međutim, ono što me najviše iznenadilo, i bacilo muziku u drugi plan, je činjenica da ljudi niti malo ne bježe od toga da sva igra sa satanističkim obilježjima, odore i maske, vrlo eksplicitni tekstovi itd. za cilj imaju samo jedno – da zarade. U jednom od intervjua, jedan od „nameless ghouls” lijepo kaže da je to sve samo teatar, šou, i da je cilj da se zaradi i da se provedu. Pošteni i pametni ljudi. Znaju dobro što prolazi, znaju kako to da iskoriste i apsolutno ne prodaju muda za bubrege, nego lijepo znate što kupujete, pa izvolte.
Ovako agresivan imidž obično dolazi sa isto tako agresivnom muzikom, što u slučaju Ghost B.C. apsolutno nije slučaj. „Infestissumam”, kao i prethodni album, je rok, bliži senzibilitetu The Beatles nego bilo kom metal bendu, sa iznimkom samih tekstova. Prva pozicija na pojedinim svjetskim top listama apsolutno ne znači i muzički kvalitet ovog albuma (mada ga i ne isključujem), već potvrđuje glupost jednog ogromnog dijela auditorijuma koji ih slušaju i kupuju isključivo zbog horor šok efekta koji prati bend. Ko voli, nek izvoli, a ima po malo za svačiji ukus.
Nikola Franquelli