“Huey and Fast got the gats…” Konačno. Još od „Welcome to Poppys” iz 2003. godine, a po mnogim kritičarima istančanog uha i škrtih riječi od albuma „100% Colombian” (1998.) Criminalsi nijesu izbacili dobar materijal. Nakon dolaska sadašnjeg bubnjara Mark Reida AKA Frank Benbinia AKA Uncle Franka, bend je prošao kroz period izuzetno dopadljivog i slušljivog, ali mnogima previše sladunjavog „Welcome to Poppys” i ušao u potpunu monohromiju albuma „Livin in the City” i „Cllasic Fantastic” sa kojih se jedva izdvajala po neka numera, koja nikada nije imala jačinu, niti je bila onako tečna i pitka kao one sa prvih par ostvarenja na koje su nas navukli i navikli. Ako smo čekali skoro dvadeset godina (tačnije od 1993.) na prvi živi uradak njujorške trojke, izvjesno je da su se odužili svima. Kako već pomenutim kvalitetom, tako i kvantitetom. Trostruki album naziva „Fun Live & Criminals” u sebi krije 55 (slovima pedeset pet) pjesama iz svih faza rada. Možda previše. Opet da se vratimo malo na poslednja dva albuma. Sve nas koji nijesmo uživali u njima pošteđeli su, što i nije bilo očekivano, pjesama sa poslednjeg „Cllasic Fantastic”. Ako se uzme u obzir da je album sniman upravo na toj turneji, prirodno je bilo da budu odsvirane gotovo sve. Ipak, FLC su sa njega izdvojili jedva preko pola od ukupno 13 numera sa tog materijala. Slučajni prolaznik bi međutim imao osjećaj da je sve snimano na prethodnoj turneji, jer je „Livin In The City” odsviran u cijelosti. Razbacani fragmenti ovog albuma na tri diska novog izdanja, začuđujuće i ne izgledaju strašno kao kada se slušaju u kompletu. Ne može ne začuditi isključivanje pjesama poput “Stray Bullet”, “This Sick World”, “Beautiful”, “You Just Can’t Have It All” sa „Poppysa” ili onih ranijih – “Shining Star”, “Can You Get It Right” ili i inače nepravedno zapostavljene bonus numere sa “100% Colombian” pod nazivom “Mini Bar Blues”. Našlo se mjesta i za “Live, Have, Love” sa britanske verzije singla “Mi Corazon”, ali ne i za simpatičnu i živu “Everything Under the Stars” sa soundtracka za animirani film “Titan A. E.”. No, ovo već zadire u domen različitih ukusa, pa se treba pouzdati u “Kriminalce” i vjerovati im da nijesu forsirali cijelu priču stavljajući previše kora sa novih albuma između redova fila sa svojih boljih ostvarenja, kako bi publika tako pripremljenu oblandu što lakše progutala. Triple trouble završava jedan od rijetkih bisera sa “Livin in the City” pjesma “Girl With the Scar” kojom Huey ispraća prijatelja benda na petnaestogodišnju robiju. Ko je preslušavao pažljivije, mogao je primjetiti da ovakvih prijatelja FLC-u ne manjka. Da se sve ne završi sa kupljenjem bodova na već preslušanom, potrudili su se sa poslednja tri komada na ovom trostrukom disku. Studijski snimci novih pjesama “Mothertrucker”, “U No I Bin Livin” i “Jive” ipak ne donose ništa novo i savršeno se mogu uklopiti u bilo koji period poslednje dekade rada benda. Zanimljivo je da najsvježije zvuči poslednja stvar – “Jive”, koja je zapravo instrumental.
LD