Prvi dodir sa ovim mladim Podgoričkim triom sam imao čitajući intervju koji su dali za www.mulj.net prije izlaska ovog njihovog prvog snimljenog izdanja. Odmah sam primjetio da ljudi zdravo razmišljaju i jasno iznose svoje ideje i stavove. Prvi utisak je bio jako prijatan. Cijenim iskrenost i mišljenja sam da čovjek treba da njeguje svoje kućno vaspitanje i cjelokupno svoje ophođenje, da je odmjeren u svom ponašanju i razgovoru sa drugima. Između raznih pitanja i odgovora sam primjetio jednu rečenicu: „Nije toliko problem u kreativnosti koliko u autentičnosti …”. Odmah mi je razgovor postao mnogo interesantniji jer dijelim njihovo mišljenje. Na crnogorskoj sceni ima sasvim dovoljno kreativnih osoba i timova ljudi, ali originalnost mnogima i dalje izmiče.
Stil Freedoma je moderni američki hard rock, u pravcu bendova poput Velvet Revolver, ali bez priklanjanja mainstream uticajima, ili bez peglavih refrena i za američke bendove uobičajenih audio ukrasa i karakterističnog klaustrofobičnog zvuk. Sasvim suprotno, bend baš očigledno forsira originalne i čiste rokenrol uticaje isprepletene sa koktelom drugih. Primjera radi pjesma „Rather Be Dead” mi je bila veliko iznenađenje. Počinje lagano, skoro melanholično i nakon skoro tri minuta sam mislio da je ovo još jedan od onih tzv. Americana bendova, da bi naglo u potpunosti promijenili atmosferu sa praštećom distorzijom i odličnim debelim ritmom. Kao grom iz vedra neba i otkrovenje. Oči su mi bile širom otvorene, uši zakucane za zvučnike. Kombinacija stilova je vrlo interesantna i ne toliko česta, što jasno pokazuje da bend bez problema i barata i razumije razne pravce u rokenrolu i metalu. Sigurno najupečatljiviji primjer je pjesma „Hurricane” gdje u 5 minuta i 23 sekunde možete čuti sve ono o čemu sam vam govorio komprimovano u jednoj pjesmi. Nemoguće? Nespojivo? Poslušajte prije nego donesete svoj sud.
Često nabasam na bendove sličnog usmjerenja. Ima ih mnogo, i ima mnogo ideja, i ima mnogo interesantnih pojedinosti, ali većinom se na ovakav ili onakav način priklanjaju mainstreamu. Ili je produkcija opterećena (ovo je kao rak rana), ili su kompozicije pretjerano mekane, ili jednostavno bendovi nemaju šlifa da razrade očigledno dobru ideju. Mnogo je sličnih bendova ali što najviše bode oči je da su slušani i da imaju ogroman broj fanova, i pored činjenice da su potpuni prosjek. Nažalost, što publika želi, to publika i dobije. Zato sam neizmjerno sretan kada čujem bend koji ne njeguje ništa od gore pomenutog već misli svojom glavom, radi ono što im se sviđa, to rade jako dobro i posvećeno, i još ljudi zdravo razmišljaju (pročitajte intervju), i još su iz mog okruženja! … pa bilo bi nepristojno tražiti više. Jeste da su samo četiri pjesme u pitanju, ali dobar bend se namiriše vrlo brzo.
Ne oklijevajte nego idite na http://bucanpas.com/bucanpas/fonoteka/#/bend/48 i skinite besplatan EP. Mišljenja sam da su na dobrom putu i da samo hrabro nastave sa kopanjem i traženjem. Uspjeh i ogromna satisfakcija sigurno neće izmaći, a po mom skromnom mišljenju trebali bi pod hitno naći kanal da se njihova muzika predstavi publici van granica ne samo Balkana, već prevashodno da se predstave publici (ovim redosljedom) Japana i dalekog istoka, pa Evrope i tek onda Amerike. Pod hitno!
Nikola Franquelli