Koja je razlika između nas i Iraca? Oni su naučili da komercijalizuju pijančenje, bijes i tučnjavu – mi se i dalje opijamao, bijemo i psujemo čisto iz gušta 🙂 I jedno i drugo imaju svoje dobre i loše strane. Dosta je bilo čekanja. Tri godine su bile i više nego dovoljno duge da se dočeka novi opus piva i pjesama ovih američkih Iraca. Nakon nekoliko vrlo uspješnih albuma i prethodnog „Float” koji je oborio mnoga i najbolja očekivanja, pred nama je „Speed of Darkness” koji se može na tašte ili na pun stomak. Jedva da je dva dana izašao na svjetsko tržište i već se popeo u sami vrh iTunes i drugih top lista – i nije nezasluženo. I dalje je vrlo prepoznatljiva svirka, mješavina irskog folka i vrlo glasnog panka sa mnogo urlanja, i na pojedinim pjesmama više nego obično sliče Pougsima. Početnih nekoliko pjesama uvode slušaoca u Flogging Molly svijet entuzijazma, socijalnih problema, Ginis piva, i naslovna „Speed of Darkness” te naredna „Revolution” u najboljem maniru otvaraju album i obećavaju mnogo plesa, skakanja, i navijanja. Kako album odmiče, ipak se primjećuje manji pad u atmosferi sa svakom narednom pjesmom i očigledne su oscilacije u energiji i svirci u poređenju sa prethodnim albumima i prvo što sam primjetio je manji instrumentalni „haos” nego na prethodnicima. Nije nešto pretjerano osjetno, ali je tu i ipak utiče na cjelokupnu sliku. Kao i svako pretjerivanje u alkoholu, nakon one strašne adrenalinske eksplozije prvih nekoliko piva, entuzijazam prelazi u stanje opijenosti i izviru emocije koje se obično skrivene („sometimes I drink till I’m empty” sa pjesme „The Cradle of Human Kind”), pa nacionalni ponos, ali u malo drugačijim bojama nego uobičajeni i šturi stavovi („Where there is blood, there is death not glory” sa pjesme „Oliver Boy”), a album zatvaraju sa „Rise Up” čisto irskom ponosnom i gordom narodnom pjesmom čiji se refren pjeva punim srcem i dok se grlo ne raspukne. „Speed of Darkness” nije neka velika filozofija, već je odraz i obraz ljudi koji su odrasli na jednom kontinentu, ali sa kulturom drugog, i ta mješavina daje, barem do sada, jako dobre muzičke rezultate. Je li ovo punk? Je li ovo Irski folk? Je li ovo turbo folk? Ma koga briga!?! Kada si u dobrom društvu, jel pitaš koja je ovo rakija ili pivo? Naravno da nisu prvi patentirali ovaj pravac, niti oni sami insistiraju na tome, međutim, kao sinovi irskih doseljenika imaju potrebnu genetsko-kulturnu pozadinu, da ne govorimo o činjenici da svaki novi bend dodaje nešto svoje, nešto novo i nešto posebno što čini rock and roll tako šarenim i interesantnim. Slušaj i uživaj ako ti se sluša i uživa. Sve u svemu „Speed of Darkness” je još jedan pošten Flogging Molly album, i ako ste ljubitelj njihove muzike, nemojte žaliti tih 15 eura za originalno izdanje. Uvjeravam vas da je mp3, koliko praktičan, toliko i suvoparan i bez trunke emocije, a albumi poput „Speed of Darkness”, i ljudi koji stoje iza ove muzike, zaslužuju više poštovanja.
Nikola Franquelli