Uvijek sam se čudio kako to da jedan dobar dio muzičara, kada uhvate godine, omlitave, uspore, postanu dosadni. Sada znam kako i zašto jer sam i ja uhvatio nešto godina pa mi je trebalo dobre tri godine da napokon svarim album „Veleno“. Iskreno, više je tu bilo razloga. Pored samog vremena koje polako prolazi, debelo sam se zasitio ultra brutalnih i brzih bendova. No, to nisu razlozi da se o jednom remek djelu ne piše, a sada, nakon nekoliko godina i nakon što sam ga poslušao kako treba i do detalja, mogu sa punim pravom reći da je „Veleno“ remek djelo moderne muzičke umjetnosti. Nemojte da vas zavara njegova ekstremna narav, brzina i growl vokali, jer „Veleno“ je mješavina ekstremne metal prirode i klasične muzike.
Nije lako svariti „Veleno“. I mnogi koji su dugo u ekstremnoj muzici, siguran sam, imaju problema sa ovim albumom najviše zbog toga što se na njemu svira, i to debelo svira, ali nije toliko lako svarljivo za uho poput beskrajnog broja prog bendova. Drugo, „Veleno“ je intelektualni odraz svih članova i teme (o čovjeku i njegovoj prirodi) su obrađene sa mnogo emocije, a sasipati istinu u oči je mnogima teško prihvatiti. Ovo nije štivo za kvantitet manijake, nije za one koji fast forwarduju, niti je štivo za nezrele. Ovo je štivo za pažljivog slušaoca, promatrača, osobu koja traži kvalitet, koji sluša jer uživa u atmosferi, u energiji i snazi, možda i voli da analizira sve kompleksne elemente, ali i dijeli mišljenje sa članovima benda. Fleshgod Apokalypse to nude, svakim albumom sve više, a na „Veleno“ su uradili majstorski posao. Ovo je ozbiljno muzičko djelo u koje je uloženo veliko znanje i iskustvo, mnogo vremena, velika sredstva i ogroman talenat svih u bendu. Ovom albumu, muzici koja se čuje i koja je finalni produkt dugih dana i mjeseci rada, treba prići sa dužnim poštovanjem, a ne ovlaš i fušerski. Širokom publikumu najprihvatljivija pjesma je svakako „Monnalisa“, sa svojim sporijim, odmjerenijim tempom, melodičnom solažom i gdje se lijepo razumije operski vokal Veronica Bordacchini. Ako niste do sada slušali ovaj bend, ova pjesma je dobar početak. Čim budete osjetili energiju ove pjesme, spremni ste za putovanje koje vam predstoji sa „The carnivorous lamb“, sa „Fury“, sa svim pjesmama na albumu. I tu je samo početak.
„Veleno“ nije samo album, nije samo tamo neka muzika koja prija, ili nekome ne prija. „Veleno“ je pregazio tu granicu između puke muzike i fizičkog života. „Veleno“ posjeduje iskru života, iskru koju su mu podarili članovi koji su ga snimili. Biće mnogo interesantno čuti nastavak.
Nikola Franquelli