Prvo krenu kukovi, pa im se pridruže noge. Onda se prenese na ramena i eto vas – plešete, a da to nijeste ni primijetili. Tako to radi dobar ritam. Tako to radi Femi Kuti.
Tivat World Music Festival je događaj koji već treću godinu zaredom dovodi interesantan muzički svijet u taj bokeljski grad. Spoj kvaliteta i egzotike, praćen time što je posjeta festivalu besplatna, ekipi okupljenoj oko ove priče iz godine u godinu daje sve teži zadatak. Jer kako su briljirali premijernim izdanjem, tako su sami sebi nametnuli da svako naredno mora biti još bolje. Srećom po njih, a i po nas, nijesu omanuli.
Ovogodišnji festival je ostao je u trodnevnom etno-jazz maniru, raspoređenom na više stejdževa. Iako se u programu nalaze pojedina imena koja možda nijesu poznata ovdašnjoj publici, jedno je sigurno – dobre muzike neće faliti.
Nego, Femi Kuti.
Već sa prvim taktovima počelo je lansiranje ritmične energije, koja do samog kraja nije gubila visinu. Femijeva banda od preko deset fantastičnih muzičara i publika su se skontali vrlo brzo, pa su iz numere uz numeru, iz takta u takt tivatske Pine postajale plesni podijum. To nije mala stvar – ko posjećuje muzičke dogodovštine u našoj zemlji odlično zna da nijesmo narod od plesa. Te noći Femi Kuti nam je pokazao da to možemo biti, jer se nije mogla uočiti bukvalno ni jedna glava koja je mirovala tokom nastupa.
Femi Kuti, Nigerijac rođen u Londonu, a podignut u Lagosu. Da se opredijeli za muziku skoro da je bilo suđeno – prvorođeni je sin legendardnog Fele Kutija, čovjeka koji je darivao svijetu čari afrobita. Takvo nasljeđe češće bude teret nego blagoslov, ali je Femi uspio da ga iznese, što potvrđuje njegova višedecenijska karijera. Prihvatio je očev legat afrobita dodajući mu elemente modernog džeza, što njegovo stvaralaštvo čini vrijednim pažnje. I slušanja uživo.
Jer baš to uživo je ključno za Femijevu muziku – afrički šareniš i ritam kojem se uzaludno opirati je okosnica energije koju ovaj sjajni tip šalje sa pozornice. Pred kraj nastupa, kako to rade uvježbani profesionalci, Femi je publici nametnuo par plesnih koraka bez velike molbe da budu prihvaćeni. Međutim, svi su zaplesali kao jedan. I svima se to činilo prirodno uz moderni afrički bit. A i uz laganost jedne bokokotorske večeri.
Nakon nastupa, Femi je s ekipom prolazio rivom. Sa obližnjih terasa se prolomio aplauz, iskren i snažan. I zaslužen, naravno.
Zombivoje
foto: mikophotographystudio