Od kompletne ikonografije klasičnog black metal benda, kod Enslaved je ostao jedino imidž i „scream” vokal. Ostalo je korjenito izmjenjeno i na muzičkom planu su napravili tolike iskorake i takav progres da su mnoge kolege ostavili podosta iza sebe.
Bend je izašao iz ustaljenih granica žanra već odavno, a niti malo ne gubeći na kredibilitetu ili kvalitetu. Ne želim da kritikujem bendove koji su zadržali tradicionalni ukus i muzičku formu. Želim da pohvalim Enslaved i njihov uspjeh. Već na samom početku karijere su im odmah prilijepili etiketu vikinškog black metala. Od dvije hiljadite pa na ovamo su svoju muziku korjenito revidirali i konstantno radili sve bolje i cjenjenije albume sa time što su posljednja tri albuma od mnogih smatrani kao vrhunac njihove karijere koji teško može da se ponovi ili čak nadmaši. Mislim da sa ovim posljednjim ostvarenjem je potrebno korjenito revidirati te stavove.
Postoji li nešto poput avangardnog black metal albuma ili benda? Naravno. Enslaved nisu prvi, niti su patentirali ovako nešto, ali budite sigurni da su u samom vrhu, među najboljima. Na kraju godine, uvjeren sam, „In Times” neće biti na baš najvisočijim pozicijama specijalizovane štampe jednostavno jer ova vrsta muzike nije dovoljno „komercijalna” da bi album izbio u vrh metal top lista, ali, i ovo upamtite dobro, do kraja kalendarske godine, i na samom kraju godine kada se budu sklapale liste i spiskovi, o ovom albumu će se mnogo pričati i svako ko ima istančan ukus, sigurno ga neće preskočiti sa pohvalama.
Kao što rekoh, već odavno su izašli iz klasičnih granica pravca, ali tek na ovom albumu su se doista i poigrali sa drugim uticajima i jako prija čuti gothic pa čak i jazz djelove upletene u njihovoj izvedbi. Drugačiji i šareniji aranžmani, pjevljivi djelovi, clean vokal koji se idealno uklapa u cijelu sliku i daje jednu vrlo izraženu notu ozbiljnosti i sigurnosti lirici, detaljno razrađene pjesme ne natrpane detaljima već idealno sređene – sve je dovedeno do vrlo zavidne visine. Zanimljiva je vrlo maštovita igra riječima („Building with Fire” npr., gdje je kovač poređen sa Bogom/Bogovima) ili jednostavna ali višeslojna i duboka izvedba omota (pod opasnošću da zvučim kao jedan od kritičara umjetnosti koji je uhvatio boga za muda i koji u jednom pokretu slikara vidi cijeli univerzum, moram da napomenem izuzetan posao osobe zadužene za izvedbu omota), pa inspirativan solo na pjesmi „Daylight” i drugi sitni detalji kojih ima na pretek, biće za svakog sladokusca razlog za veselje. „Daylight”, „Building With Fire” i „One Thousand Years of Rain” su asolutni metal hitovi, jedan kroz jedan. Da ne kažete da previše hvalim, moram pomenuti jednu slabiju stranu – iritantan „scream” vokal. Kao zubarska bormašina. Ovaj vokal je zastrašujuće iritirajući i ovo nije subjektivno mišljenje nego činjenica jasna kao dan. Ako bolje poslušate (scream djelovi na „Building With Fire” je dobar primjer), jasno ćete čuti nastojanje vokaliste da bude što teatralniji, a to se pretvara u komičnu farsu. Eto, da je ovaj detalj drugačiji, uvjeren sam da bi i ovako odličan album bio još i bolji.
„In Times” je zreo album osoba sa čvrstim stavom i jasnim ciljem, fokusiran, kompaktno organizovan, rad tima ljudi koji diše kao jedna osoba. Uvjek je iznenađenje i veliko zadovoljstvo vidjeti i čuti bend koji ovako profesionalno i sa ovolikom dozom rada pristupa poslu. Dopustite da i Vas „In Times” povede na nezaboravno putovanje.
Nikola Franquelli