Malo po malo, Crnogorska muzička underground scena raste. Emily Rose nije bend od juče, ali sam uvjeren da je malo vas čulo za njih. Da li ste čuli za Desert Stoner Rock, i to instrumentalni? To vam je to. Jednostavno, bez mnogo okolišanja. Hoću reći da je moje pojašnjenje pravca jednostavno, nikako i muzika benda. Ona je već nešto što čovjek treba da obrati dužnu pažnju. Instrumentalne pjesme, sa dosta soliranja, za taj pravac karakteristične eterične i sporije atmosfere, ali zahvaljujući instrumentalistima, vrlo i interesantne, a plus tome je da ne traju po po ure kao što su stondirani hipici nekada radili.
Slušajući ove pjesme uspjevam da se vratim u šezdesete, ili barem ono kako ja zamišljam kraj šezdesetih i najjači period flower power ere. Jeste bilo je mnogo dosadnih bendova, ali je bilo i dragulja. Ne govorim o velikim bendovima koji su i danas kultni, već govorim o manjim, underground bendovima koji se nikada nisu probili na velika vrata, ali su ostavili trag, ponekad i vrlo dubok, na tadašnji muzički i društveni period, pa i danas imaju malu ali vjernu bazu fanova. Tako mi zvuči Emily Rose, sa dužnim poštovanjem. Ne želim da prejudiciram. Želim im uspjeha i da se čuju na daleko, a za to imaju sasvim dovoljno elemenata. Možda bi trebali da se jave na jedan od onih Stoner festivala koji su izdžikljali u posljednjih par godina. Uvjeren sam da bi ih publika primjetila. Osnova svog ovog mog bla bla je da su Emily Rose vrlo interesantan instrumentalni bend, sa živom i osjećajnom muzikom, ali im treba reklama. Treba im spot, pa taman od 100 e. Treba im publicitet, da šalju snimke, da sviraju, da rade što više. Samo toliko. Potražite ih na www.bucanpas.com, nećete zažaliti.
Nikola Franquelli