Nijesam neki veliki pristalica obrada, naročito kada krene ,,rvanje” i ,,borba” sa engleskim jezikom.
Mada, bilo je tu i zanimljivih poduhvata, kao što su odlične obrade pjesama ,,No Fun” i ,,I Wanna Be Your Boyfriend” u izvođenju Psihomodo Popa ili Marlijevog ,,Exodus-a” u ,,režiji” grupe Eyesburn, a u uspjele bih svakako svrstao i one obrade koje su se našle na albumu ,,(Ne)Мenjajte stanicu” kragujevačkog KBO!
Korak, pa i više koraka dalje od drugih, otišao je Električni orgazam. Oni su, prije tačno 30 godina, snimili čitav album obrada pod nazivom ,,Les Chansones Populaires”, i to na takav način da se ne bi zastidjeli ni originalni izvođači. I tu se nalazi širok dijapazon pjesama, od onih ,,lakih” poput ,,Locomotion” ili ,,Blue Moon”, do onih iz ,,teške” kategorije – ,,When The Music’s Over” od The Doors, Bouvijeve ,,The Man Who Sold The World”, i to u nastavcima, ili Lu Ridove ,,I’m Waiting For The Man”. Sve to upotpunjuju klasici kao što je Bolanov (T.Rex) ,,Metal Guru”, ”Citadel” od Rolingstonsa i ,,Being For The Benefit Of Mr. Kite” Bitlsa. Dakle, jedan zaista ozbiljan izbor, odrađen i svirački i vokalno na visokom nivou, naravno uz šmek Električnog orgazma. Neka budem iskritikovan, ali činjenica je da njihova obrada ,,The Man Who Sold The World” ni po čemu ne zaostaje od one koju je uradila Nirvana.
Gile i ekipa su ovim albumom, očigledno, htjeli da pojasne gdje su počeci i odakle, muzički, dolaze. Priznajem, sa ovoga puta nijesu skrenuli svih ovih godina. Daleko od toga da su nešto i nekoga kopirali ili imitirali, ali svakako da su se držali pravca koji je garantovao kvalitet.
Jole Vučurović
{youtube}M_dsAHyS8F0{/youtube}