Na platou iza bifea Tehničkih fakulteta – ili između ETF i laboratorija – ili naspram parkinga Građevinskog fakulteta (ali ne onog sjevernog, već onog južnog od Tološke šume) – ili kako god da se pokuša objasniti dispečeru da pošalje vozilo na odredište, u petak 29. maja održan je prvi ozbiljniji hip-hop koncert u Crnoj Gori. Na pravougaoniku koji se pronađe u trouglu ovih gore taxi-koordinata, po informacijama organizatora (na osnovu prodatih i podijeljenih karata) smjestilo se nekih 900 (slovima: d e v e t _s t o t i n a) ljudi kako bi čuli trenutno najznačajnijeg balkanskog repera: Eda Maajku.
Koncert je trebao početi u 20.00 h, al čitava stvar je pomjerana za 21.00….Ovoga puta razlog nije bio tehničke prirode – jer je sve bilo pripremljeno na vrijeme (za razliku od velikog broja onih koji se bave organizacijom ovakvih manifestacija, SKC u tome već tri koncerta uspijeva). Glavni razlog je bio mali broj ljudi. Da li zbog očekivanja publike da te stvari po pravilu kasne, da li zbog navike da oni dolaze kasnije, da li zbog još uvijek dobrodržećeg sunca, uglavnom, u najavljeno vrijeme bilo je možda stotinjak posjetilaca i izgledalo je kao da će koncert loše proći. Ali…greška u procjeni. Već sa prvim sumrakom počinju da stižu kolone ljudi i stvara se gužva na ulazu, tako da je do 21.00 na platou upetostručen njihov broj, očigledno raspoloženih za dobar provod. Ostatak je dolazio i do 22.00, ali pošto bi to bilo previše za čekanje, moglo je da se počne…
Na binu se kao predgrupa prvo popeo nikšićki rep sastav Pozitiv-Negativ. Iako pozdravljeni žestokim aplauzom, momci nijesu baš tako i uzvratili. Ne poznajem njihov rad u potpunosti, ali ono što se to veče moglo čuti, mislim da kod hip-hop posvećenika nije izazvalo oduševljenje. Muzičke matrice, iako produkcijski čiste, mirisale su na beogradsku dance-scenu devedesetih, ili u boljem slučaju, na neku istočnoevropsku varijantu r’n’b-a. Mlako i razvodnjeno. Back-vokal podrška i iznenadna plesna partija mlade djevojke na sceni – suvišni.Ukratko: mimo definišućih odrednica savremenog hip-hopa, koje su ovaj muzički pravac konačno uspjele iščupati iz one banalne sfere pop kulture i učiniti ga jednim od ključnih žanrova današnjice.
No, da ne bi sve bilo crno, ima tu nešto što pokazuje da momci ipak obećavaju. A to je valjda ono što i čini dobar rep – dobre rime. U svakoj od 6 pjesama koliko su momci izveli, nerijetko su se čuli izuzetno uspjeli i prvokativni stihovi, koji vas tjeraju i da na Pozitiv-Negativ obratite pažnju. Ukoliko prepoznaju tu nit i razviju je, ne sumnjam da će se poroditi nešto izuzetno kvalitetno.
To „nešto izuzetno kvalitetno” se na bini pojavilo 5 minuta pošto je Pozitiv-Negativ završio. Balkansko a naše – Edo Maajka. Broj ljudi koji ga je gromoglasno pozdravio kao i da je njega iznenadio (vjerovatno pod utiskom prethodnog gostovanja u Podgorici), ali i otjerao umor, s obzirom da je putovao autom iz Zagreba i stigao u Podgoricu nekih 2 sata prije koncerta. I tih 900 ljudi nije uzaludno čekalo, jer su konačno imali priliku da se na pravi način „suoče” sa nekih sat i po agresivnog repanja ovog, kako sam navodi, Zagrepčanina („Doš’o sam u Zagreb prije 9 godina i ovaj grad prihvaćam kao svoj. Imam purgerski naglasak, volim Dinamo, skandiro za radio 101, skandiro za sindikate. Bio sam tu kad se mijenjala vlast, kad je Dinamo rokno Partizan 5:0, kad je rikno Njofra … Tu sam prvi put guzio, prvi put se napio, prvi put repo, prvi put skoro sve…”).
Već sa prvim taktovima na koje se masa ustalasala i počela hvatati bit, očigledno je bilo da Edo nije odrastao na sterilnom i bljutavom porno-basket hip-hopu, već na nečemu mnogo žešćem. I zato je to u nekih sat i dvadeset minuta njegovog nastupa bilo pravo repanje-rupanje-rokanje. Na moje opšte iznenađenje (Đura – intro za pjesmu „Jesmo l sami”), publika, među kojom je bio veliki broj rokera, pankera, metalaca, ali i žanrovski neopredijeljenih sladokusaca, prepoznavala je sve pjesme i uglas pjevala svaku sa Maajkom.
Od onih sa poslednjeg albuma, sa kojima je i otvorio nastup (Klimaj glavom, Gansi,Pokradi lovu), do ultra popularnih No sikiriki, Pržii, Trpaj, Bomba, Uši zatvori, Jesmo l’ sami, Za i protiv….Edov tempo, a ni odgovor publike nije opadao, tako da je koncertni dojam bio potpun. Naravno, izvanredna Edova podrška u vidu Frankia kao m.c.-a i. DJ-a Oli Doboli je u tome bila nezamjenjiva, naročito DJ Oli…a čija je magija na plejerima stvarala ugođaj kao da iza Eda stoji cijeli bend.
Energija koja je odašiljana sa stejdža išla je čak dotle da je u prvim redovima svako malo nastajala prava pank šutka, što je i bio fidbek za Eda i ekipu da publiku iz stanja ugrijanosti navedu u totalno prženje u posljednjih pola sata, izvodeći svoje najpoznatije numere na maksimumu decibela. I taman kad se publika osvijestila od tog uragana i čekala novi nalet, Edo je okončao nastup. Nepunih sat i po vremena kao da je prošlo za tren, očekivanog još nije bilo. To je glavni nedostatak ove večeri, uz prilično slabo ozvučenje (mada ovoga puta bolje, nego na svirci Bjesova) i loše obavljen posao tonca, pošto oni koji su stajali na zadnjem dijelu platoa, nijesu baš razumjeli šta to izgovara zvijezda večeri.
No, da kraj Edovog nastupa ne bude i kraj večeri, pobrinuo se podgorički DJ Bratski, koji je sa svojom drum’n’base vožnjom zadržao većinu publike na mjestu događaja i slobodno se može reći, pomjerao im dupeta. Njegov šou tonac nije mogao poremetiti, ali ga je poremetio nepotrebni i ničim izazvani, MC ili šta već. „Jodlovanje” u mikrofon tri suglasnika – SKC, bilo je bljutavo kao voditeljka Bravo showa Jelena Bačić-Alimpić, ili kao kafanski usklik „Živio SKC” – a što je post jednog od prijatelja ove organizacije na njenom facebook profilu. Šteta, jer je Bratski odlično „odprangijao” svoje dionice i pokazao se kao jedan od boljih izdanaka podgoričke DJ scene.
***
Umjesto zaključka: Prostor na kojem je organizovan koncert ispostavio se kao pun pogodak i moglo bi se reći da će, ako zaživi, biti novootkriveno mjesto za održavanje koncerata na otvorenom. Pa čak i onih većih, s obzirom da broj posjetilaca na Edovom koncertu nije pokrio ni polovinu. Sumnjam da ga je iko, ko je tuda ranije prolazio, doživljavao drugačije osim kao običan prolaz između dvije zgrade, a ispostavilo se da uz malo duha i jednostavne reorganizacije, može postati atraktivan za različita događanja.
Smooth Operator