Šta reći o ovom bendu, a da nije rečeno svih ovih godina? Bend koji je sa čitavom plejadom sličnih alternativnih sastava spasao rock’n’roll devedesetih godina u Srbiji i regionu i koji je napravio kultne hitove.
Mnogi poštovaoci njihovog rada su sa skepsom prihvatili produkcijski zaokret na albumu “Ultra muk” koji u mojoj listi važi za najbolji domaći album svih vremena. Međutim kao neki drugi bendovi Dža ili bu nije nastavio trend ostalih kada su promjene zvuka u pitanju, već se mudro vratio na stare staze. A te staze su vidljive na Kukovom letu prije svega u njihovim prepoznatljivim gitarama i solažama koje su proslavile Sabljara i ekipu. Dža ili bu je hendriksovski pank u svakom smislu. Još jedno jako oružje koje je bljuvalo vatru na Ultra muku su tekstovi, pa tako i na ovom albumu imamo zaista jakih poruka. VIP, Gole istine predstavljaju čisto pankersku stranu benda, dok Beskrajan pad, Rizik, Pesak Bengazija predstavljaju prave džailibuovske slike društva. Odlično isproduciran, album lišen peglanja, sirovi zvuk, Marshall… su pravo osvježenje na muzičkoj sceni. Danas samo stariji bendovi ovog kalibra mogu napraviti ovakav album. A da je priča oko albuma dobro smišljena vidi se jer već neko vrijeme bend izvodi pjesme sa njega, pa su postale dio standardnog repertoara i publika ih prihvata kao i stare hitove. A da se radi o starom šmeku i starom zvuku potvrđuju i bonus pjesme Put, Hajde, Fliperaški san koje možete uporediti sa novim i jasno će biti o čemu se radi.
ĐorđepunX