Reditelj: Kevin Munroe
Uloge: Brandon Routh, Peter Stormare, Anita Briem, Sam Huntington…
Sa nestrpljenjem sam očekivao film o Dylan Dog-u, legendarnom strip junaku kojeg gotivim još od malih nogu. Kad sam bio klinac tripovao sam se da ličim na njega jer sam imao „ko ugarak” crnu kosu, „tuta” frizuru i plastični kolt pištolj.
Biće ovo poput zečijeg paprikaša koji se 5 sati krčkao na tihoj vatrici! Njam, njam! Pomislih i zavalih se na krevet okružen „brdom” grickalica dok je uvod filma lagano tekao. Supermen – Brandon Routh poznat po ne baš fantastičnoj glumi ovaj put se našao na veoma teškom zadatku. Da igra lik Dylana Doga. Da li će film biti urađen kao miks par najboljih epizoda ili će se bazirati samo na jednoj priči, nijesam bio siguran.Odbio sam da gledam trejlere koji su me do sad u 90% slučajeva obmanuli. Kardinalna greška, kamo sreće da sam pogledao… Prvo – samo bi klasični ludak od reditelja mogao da stavi Routha sa svojih 1,90 cm i skoro 100kg da glumi sprčenog i mršavog Dylana. Stvar koja „bode oči” je ta da Dylan izgleda ko profesionalni kečer/siledžija a ne vižljasti detektiv zadužen za istraživanje paranormalnih pojava. Kad imaš utoku ne treba ti vratilo i razboj moj reditelju! Drugo – radnja filma je smještena u Nju Orleansu a ne u Londonu. Zašto???! Zato što paprike bolje rađaju u gradu džeza nego u kolijevci punka! Treće – lik Gruča, ludog brkatog čikice i najboljeg Dylanovog druga je zamijenjen sa „prvi put čujem i vidim” zombijem Markusom. Ok, autorska prava se nijesu mogla dobiti, ali ne mogu da se ne zapitam da li to ekipa koja je radila film vjeruje u zagrobni život ili su samo previše slušali Iron Maiden ko će im ga znati! Četvrto – čuvena Dylanova Volskwagen „buba” doživjela je transformaciju, tako što je iz standardne bijele boje u filmu transformiše u crnu varijantu. Mora da su se momci iz West Coast Customs-a zajebali pa je ofarbali pogrešnom bojom! Peto – Mijatovićev penal protiv holanđana nije ništa u poređenju sa razočarenjem koje mi je priuštio ovaj ljigavi film! Kao što mi reče jedan drug prije par dana „Brate, ti baš ne znaš da pogodiš dobar film”. „U pravu si brate” i tad mu počastih vrat jednom magistralom. Tokom filma stekao sam utisak da gledam napucanog Šerloka Holmsa koji je svu pamet svijeta popio, a ne onog pravog usamljenog na trenutke šizofreničnog romantika Dylan Doga. Gluma je potpuno neubjedljiva i trula, taman nešto ko Cecina višnja. U filmu se smjenjuju: vampiri, vukodlaci, miroljubivi zombiji, pa agresivni zombiji itd.itd. Samo fali krezuba baba-prodavačica sa tuškog puta koja pokušava bezuspješno da proda kućni masažer koji ne radi. Nadam se da ovaj film nikad neće pogledati Tiziano Sclavi, inače tvorac lika Dylan Dog. U suprotnom će vremešni Sclavi otići do obližnjeg dućana, pazariti metar kanapa a zatim otići da testira jačinu vrbove grane. Vidno deprimiran, kao da mi je uginuo papagaj kojeg nemam, gasim računar i izlazim iz sobe. Jedino me nindža kornjače tačnije Sekač i Sanja Marinković nikad nijesu izdali. Od njih barem znam šta da očekujem.
Volite nekog i neka taj neko voli vas…
Dabo Hate…