Napokon, DST (Društvo Skrivenih Talenata) je izdao novi album nakon poduže pauze. „Stvarnost je u Nama” je čekao punih 8 godina a rađeno je na njemu godinu ipo, skoro dvije. Ne mogu dovoljno da istaknem važnost ovog benda za crnogorsku scenu i mladež koja ih sluša i prati od samih početaka ranih devedesetih godina. Tada je izgledalo kao da su svi brodovi potonuli, i kada je bilo najsumornije, oni su bili tu, glas razuma, nada u beznađu za najmlađe. Mnogi su prebrodili teške životne dileme uz njihovu muziku, iz čega je proistekla baza hard core fanova.
Novi album donosi nove izazove, kako za bend tako i za publiku koja je navikla na stare hitove. Za razliku od prethodnih albuma koji su bili puni mladalačke energije i testosterona, ovaj novi je razmišljanje odraslog čovjeka koji ne živi u iluzijama i zavijen je u veo mračne atmosfere pune čemera i tuge. Publika može biti ovim zatečena. U vazduhu pluta ta neka nedodirljiva a uvjek prisutna eluzivna atmosfera nespokoja vrlo dobro maskirana zvukom. Ne mogu da pobjegnem od osjećanja da je ovo labudova pjesma benda, ali ne zaboravimo da su neka od najvećih muzičkih, literarnih ili likovnih djela nastala upravo tokom najtežih životnih perioda. Pjesme su pune gorčine, ali nije ovo album rezignacije ili očaja – sasvim suprotno. Stvara se osjećaj da je ovo album koji reflektuje osjećanje nemoći da se nešto značajnije može promijeniti u ovim užasnim vremenima i društvu koje je potpuno skrenulo sa kursa, a opet, ne žele i nikada neće pristati na kompromise i na odustajanje. Album je ujednačenog i visokog kvaliteta, a onda na sredini albuma naleti „Čudesan Sjaj”, hard rock užitak, speed šamarčina koja vas mlatne svojim praštećim hard rock rifom i štimungom. „Stvarnost u Nama” je zreo i nadasve zdrav album ovih prekaljenih ljudi. Kao bend i kao pojedinci su prošli sito i rešeto kako u privatnom tako i profesionalnom životu, i pjesme su destilat svih tih iskustava. Mislim da je ovo najiskreniji album koji su uradili i za svaku strofu, za svaki ton, zaslužuju najveće pohvale.
Za kraj, jedino mogu da citiram pjesmu „Tuneli Mraka” – „Nađi u sebi bolji svijet, i za njega bori se”. DST su ga našli i grčevito ga drže i brane kao niko! Barjak se vijori visoko i ponosno!
Nikola Franquelli