Kada je izašao Fajront u Sarajevu to je vjerovatno bio probni način da se kroz književnost ovaj heroj jedne generacije vrati i obrati se svojoj publici koju je dobrim dijelom zaobilazio sa njegovim vjerovatno najuspješnijim poduhvatom, bendom NSO sa Emirom Kusturicom. Zbog tada zdrastvenih problema povukao se iz muzike i latio pera.
Fajront je doživio ogroman uspjeh u ex Yu što i ne čudi jer su ljudi i dalje željeli da čuju njegovu stranu priče o velikom Pušenju, Nadrealistima, Primitivizmu itd. Kako je knjiga bila bestseller, logično je bilo da se sa tim i nastavi. Prva knjiga Solunska 28, a pisao sam i o njoj na ovim stranama, me prosto oduševila. Roman je sasvim nešto drugo u odnosu na biografiju i bio sam oduševljen načinom na koji je pisana, izborom teme i cijelim pakovanjem. Ipak čovjek je napisao neke vanvremenske pjesme, scenarija, nezaboravne replike, pa možda i nije bilo čudno što je roman dobar. Međutim i nastavak sage, druga knjiga zadovoljila je standard, bar što se mog ukusa tiče. Knjige su bile jako prodavane i autor postaje jedno od udarnih Laguninh lica.
U tom bumu i načinu na koji se vratio odlučio je da nas počasti onim što je najbolje znao, a to je muzika. Počeo je stihijski sa novim bendom da pjeva Zabranjeno pušenje. Sve je išlo sjajno, i bilo još jedan dokaz kako Neleta publika jedva čeka da vidi za mikrofonom, vrhunac je beogradski Taš i festivali po bivšoj Jugoslaviji. Za to vrijeme istakao se novi muzički projekat, meni totalno neslušljiv, a zove se Rock Opera sa Stefnom Milenkovićem. Ako se pitamo šta je i jednom i drugom to trebalo, odgovor bi ležao u prilično rasprodatim halama i nastup na EXPO u Dubajiu.
Ako već poslije ovoga nije bilo jasno koliko Nele kao sada već srpsko kulturno nacionalno blago ima šmeka za prodaju i marketing desio se i nastavak serije Složna braća u vidu podnaslova Next Đenereation, što je opet za mene upitnog kvaliteta, no Telekom Srbija ne finansira neisplative projekte, pa se snimila i druga sezona. Dakle Nele za cijelo to vrijeme ostaje i zapažen i sve više priznat. Gostovao je u Hrvatskoj što je podiglu novu buru sa bivšim jaranom Sejom Sexonom te smo imali medijsku javnu pljuvačinu, koje su ubrzo nastavile i još neke novotalasne legend kao Prljavo Kazalište, a sličnu priču pokrenuo je i bubnjar Crvene jabuke. Uglavnom sa Neletom je po raznim medijima odrađeno mnooogo intervjua, i vjerovatno je najtraženiji čovjek za razgovor, što je naravno logično sa njegovim renomeom i svim onim što ima da kaže. A mnoge i dalje zanima šta on ima da kaže.
Nakon svih ovih događanja desilo se i ono što je ranije najavljivano – zatvaranje trilogije. Neinventivno i čini mi se sa jedinim razlogom da se proda. Nisam prepoznao niti kvalitet niti težnju da se nastavi sa prva dva dijela. Nekakve poveznice postoje, međutim ko je gledao bilo koji intervju sa njim prepoznaće i mnoge rečenice iz njih u knjizi. Sebe je stavio kao jednog od junaka i često o sebi govori u trećem licu. U suštini imamo određeni presjek scene čiji je autor bio dio, pa se pominju i mnogi likovi koji su i danas na istoj.
Priča o Jugoslaviji koja je bila jaka zemlja, i u kojoj je rokenrol bio organizovan od strane Državne bezbjednosti, i o tome kako je Tito na taj način jugoslovensku omladinu stavio na mapu svijeta. Knjiga donosi priču o sukobu prošlosti i sadašnjosti kroz Neletovu prizmu i o tome kako je rokenrol mogao da spasi jednu zemlju.
Ne sumnjam da će se ova knjiga prodavati, i da će svaki Neletov projekat biti uspješan. Moj je osjećaj da se kreativna oštrica davno izgubila, dok sa druge strane kriva marketinga i uspjeha raste. Ne bi me čudilo da vidimo i Seja i Neleta uskoro na povratničkoj turneji, međutim pored svih filmova koji su se pojavili tokom godina o idealizovanju i romantizovanju ideje rokenrola i Novog talasa u Jugovlaviji, čini mi se da mnogi njegovi akteri tu temu razbijaju i postaju kao i mnogi umjetnici, ljudi koji vole novac.
ĐorđepunX