Mene privlači taj izazov da nešto što djeluje neprilagodljivo prilagodim stripu. Proces se više svodi na pronalaženje pogodne priče, pa onda njena adaptacija, ne bukvalno prepisivanje. A zatim pronalaženje adekvatne atmosfere i tome svemu podređujete i svoj stil crtanja
Đorđe Kamenarović (alias Kameni) iz Herceg Novog, rođen je 1996. godine. Diplomirao je na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici sa diplomom Bečelora grafičkog dizajna i multimedije. Nakon toga, specijalizovao je teoriju moderne i savremene umjetnosti na istom fakultetu. Učestvovao je na brojnim likovnim konkursima, posebno strip konkursima, a 2019. godine organizovao prvu samostalnu izložbu. Istaknut je i kao vođa radionica stripa u sklopu Erasmus programa, pružajući inspirativno okruženje i mentorstvo mladim umjetnicima i strip entuzijastima. Aktivan je na Instagram profilu @kameni015 gdje je stekao vjernu publiku objavljujući svoje ilustracije
Iza nas je još jedna strip manifestacija u Crnoj Gori, tačnije u Nikšiću. Na njoj je publika između ostalog imala prilike da čuje ponešto i o najnovijem domaćem izdanju – tvojoj zbirci stripova koja je izašla u izdanju barske izdavačke kuće Vintart Comics. Recite nam nešto više o ovom izdanju.
Imao sam mnogo kratkih, autorskih stripova, od kojih je samo jedan mali broj objavljen. Onda kada se ukazala prilika, zašto da ne sublimiram sve to u jednu obimniju formu, pa stoga i broj strana, skoro 240, više nalikuje knjizi nego stripovima na koje smo navikli. Izašla je u tiražu od dvjesta komada. Promovišem je gdje i kako stignem, a u zbirci je i moja adaptacija Gorskog Vijenca, kao i adaptacije priča Danila Harmsa, Leonida Andrejeva, i mog druga, pozorišnog režisera Andrije Rašovića.
Zbirku čini 25 stripova. U njima ima svega – od ličnih osvrta na život, njegove apsurde i situacije, preko istorijskih ličnosti do velikih djela naše i svjetske književnosti. Kako teče i koliko je težak proces transponovanja likova kakvi su Danil Harms u strip medij?
Nisam brojao, al’ sad uzeh i prebrojah dvadeset šest. Mene privlači taj izazov da nešto što djeluje neprilagodljivo prilagodim stripu. Proces se više svodi na pronalaženje pogodne priče, pa onda njena adaptacija, ne bukvalno prepisivanje. A zatim pronalaženje adekvatne atmosfere i tom svemu podređujete i svoj stil crtanja.
Ostaće zapisano da si, ako se ne varam, prvi koji je i Gorski vijenac prenio u kvadrate i oblačiće. S obzirom na format i jednog i drugog djela, kako si odlučivao šta da iskoristiš i zadržiš nit priče?
Uradila je to i izdavačka kuća Forma B iz Novog Sada. Koji su imali mnogo više sredstava, i veći tiraž. A prije svega toga bilo je pokušaja, ali nisu ugledali svjetlo dana. Tako da nisam usamljen u toj ideji, ali sam originalan u konceptu moje adaptacije. Jer za razliku od navedenog izdanja Forme B, ja nisam crtao cijeli Gorski Vijenac, a moj glavni fokus je bio na pronalaženju veze između čojstva i japanskog bušido-a, kao dva slična kodeksa, a toliko geografski udaljena. Ne bih dalje otkrivao, ali ko bude čitao moju adaptaciju nadam se da će mu biti jasniji ovaj drugačiji pristup.
Zanimljivo je i da je ovaj rad odštampan sopstvenim sredstvima, ali ne u Crnoj Gori?
Ja sam imao upravo zbog gore navedenog koncepta, ideju da to štampam u formi japanskog stipa, mange. I nije to bilo nemoguće uraditi kod nas, međutim, pošto se radilo o mojim novcima, nisam imao dovoljno za neke pristojnije tiraže, pa mi niko nije odgovarao na upite. A vjerovatno im je i sama ideja zvučala čudno. Onda sam našao online print on demand sajt gdje sam sam zadao i debljinu i tip papira i da želim da se štampa u formatu mange. Na kraju to je bilo 50 primjeraka koji su mi ubrzo stigli na adresu iz štamparije u Liverpulu. To je naravno bilo prije ove zbirke stripova, i podrške izdavača Vintart Comics.
Među radovima koje si spakovao u novo izdanje, bili su mi zanimljivi „obračuni“ sa svijetom vještačke inteligencije. Kako ti izgleda taj svijet i kakav će biti suživot AI-a i umjetnosti?
Ne očajavam, sve ima svoju publiku. Profinjen ukus se stiče vremenom, a kada ga stekneš mislim da ti ne može više vrijediti ono što je kompjuter napravio u 10 sekundi ili ono što je čovjek crtao nemjerljivo duže. A ako ga neko za života ne stekne onda mi je žao. AI i umjetnost su paradoksalni pojmovi.
Dio tvog obrazovanja čini i teorija umjetnosti. Kao uzore navodiš flamanske majstore i sugrađanina Voja Stanića. Sa druge strane stripovi su prepuni referenci na svijet književnosti, muzike, filma… Kada bi se podvukla crta, šta te od svega toga, ili koji od umjetnika su te najviše formirali kao strip autora?
Negdje na fakultetu moraš proći sve epohe. Pa se nemjerljivo diviš svima. A meni je tad posebno za oko zapalo ono što su radili naivni umjetnici, čuvena Hlebinska škola, Generalić i ostali. A oni su svi kao polaznu tačku imali Brojgela koji je veličao seoski život i Boša koji je u sve to ubacio nadrealno i bizarno. I onda sam razmišljao – zamisli da neko ovako crta strip.
Pomenuli smo već da je tvoju zbirku stripova objavila domaća izdavačka kuća. Konačno se čini da strip u Crnoj Gori zaokružuje sve aspekte. Kako se tebi kao sudioniku te priče čini situacija sa stripom u našoj zemlji?
Nikad bolja. Ima festivala, krenulo se sa izdavaštvom, što je veoma hrabro. Samo treba raditi na stvaranju još više publike. Malo smo tržište, ali mislim da mnogi ljudi i dalje ne znaju niti su ikad pročitali strip. I da nije samo strip Zagor ili Spajdermen, i da to nije samo jeftina zabava, već da može imati i edukativnu notu i težinu književnog djela.
Na korak smo od novog izdanja HSF-a, vjerovatno najboljeg strip festivala u ovom dijelu svijeta. Priča koja je odatle krenula, zarazno se širi već godinama. Kakvo je tvoje viđenje, s obzirom da si vjerovatno u Novom na neki način i rastao uz HSF?
Da nije tog festivala vjerovao bi da sam usamljen u svojoj zaljubljenosti u strip. A onda vidite da to srećom nije tako. Upoznate ljude slične sebi. Povežete se sa nekim, sa kim da nije slične manifestacije, pitanje je da li biste se ikad sreli.
DL