Pjevač, kompozitor, pjesnik, džokej i golubar, Zvonko Bogdan, ostavio je veliki i dubok trag na domaćoj i regionalnoj sceni. Kako je sve njegove strasti, sve ono po čemu je čuven, Maja Uzelac uspjela da sklopi u vizuelno uzbudljiv film „Ej, salaši“ , koji priča o jednom načinu života koji nestaje, publika Beldocsa imaće priliku da vidi posljednjeg dana festivala u okviru Programa specijalnih projekcija, 27. maja u Domu omladine Beograda s početkom u 17.30.
Rediteljskim rukopisom koji spaja tradiciju, oličenu u tamburaškoj muzici, i moderni pristup dokumentarnom filmu, muzika Zvonka Bogdana prelijeće u sljedeću epohu, a vrijeme o kom njegova muzika priča biće sačuvano za generacije koje dolaze. Radnja filma koji je sniman tokom tri godine razvija se kroz deset pjesama, a svaka je praćena po jednom pričom; osvjetljava po jedan aspekt ličnosti i djela Zvonka Bogdana, ali i vremena u kom je stvarao, ili još davnijeg – onog vremena o kom je pjevao…Tako u filmu pratimo storije o njegovom djetinjstvu, roditeljima, ujaku, nastanku njegovih ključnih pjesama…ali i o potkovici, vinu, šeširu – nastanku i procesu izrade svakog od ovih obilježja epohe koju tamburaška muzika definiše; ovih lajtmotiva pjesama koje cijela jedna zemlja – a i one okolne – zna(ju) napamet.
“Naš film je pošao od Zvonka, otišao u prošlost i podigao duhove predaka, uzora i zaraslih salaša, vratio se u sadašnjost gde još uvek postoje poneki kovači, potkivači, šeširdžije i bekrije, podsetio se Sombora, Subotice, Beograda, pa od svega toga ispleo kiku oko kose bunjevačke mlade.“ – kaže Maja Uzelac i dodaje: „Ivan Kljajić, od koga je i potekla ideja da baš ja režiram ovaj film, umeo je da zamisli moju viziju i estetiku uz Zvonkove tambure i ravnice. Radujem se što će rezultat tog spoja imati premijeru baš na Beldocsu, okružen pričama koje menjaju svet…ili bar raspoloženje; i ljudima spremnim na promenu”.