Kada su se poslije albuma Bug iz 1993. godine J. Mascis i Lou Barrlow rastali, jedan od najvećih indie bendova svih vremena je zamalo otišao u istoriju. Srećom na aparatima ga je jedno vrijeme održavao neumorni Mascis, izbacajući još par albuma pod imenom Dinosaur Jr. A onda 1997. godine počinje desetogodišnje zatišje. Prilično dugačko. Gotovo beskonačno. Na radost mnogih, i na sreću dobre muzike, originalna trojka se okupila 2007. radi par koncerata, a potom i radi onoga što ni najluđi fanovi sastava nijesu mogli sanjati – albuma vrijednog njihovih najljepših momenata sa prva tri albuma na kojima su radili zajedno. Beyond je premašio sva očekivanja, ali ni najkuražniji nijesu mogli naslutiti da će Dinosaur Jr uspjeti ne samo da ponovi, već u nekim momentima i nadmaši njihov povratnički debi. Drugi po ponovnom okupljanju originalne skupine – Farm je album koji oslikava bend u svom najboljem svijetlu. Sigurna ritam sekcija preko koje plove Mascisove gitare, praveći figure koje čine reminiscencije na cjelokupnu svjetsku žanrovsku i stilsku zaostavštinu. Preko svega toga kao glazura dolaze njegovi umorni vokali (na dvije pjesme i Barlowovi). Dinosaur jr pripovjeda i propovjeda u isti mah, da bi se odmah potom izgubili u višeminutnom instrumentalisanju obojenom svježinom i jačinom benda koji se toliko dobro razumije da bilo koja improvizacija izgleda kao studiozno postavljena kompozicija. Upravo zbog ovakvih momenata, Farm zvuči kao da ga slušate uživo ili još tačnij uživo – na probi. Izgleda da su Mascis, Burllow i Murph pronašli svoje konačište. Jedna od najtoplijih muzičkih preporuka ovoga ljeta je da ovu trojku iz Massachusetsa poslušate uživo u Zagrebu.
Lujo